Varaždinka Kristina Šoštar ove je godine ostvarila svoj san - posjetila je Indiju u kojoj je provela četiri tjedna. No, za razliku od većine turista, vrijeme nije iskoristila samo za turističke obilaske te mnogoljudne zemlje, već i humanitarno. Naime, uveseljavala je dane mališanima u bolnici za pedijatrijsku kardiokirurgiju Sri Sathya Sai Sanjeevani Hospital u Naya Raipuru, gdje je volontirala.
Radi se o bolnici, koju je, kako napominje, utemeljio duhovni vođa Sai Baba, koji je vjerovao da medicinska pomoć treba biti dostupna svima, bez razlike s obzirom na boju kože, ekonomski stalež, vjeroispovijest i nacionalnost.
- S obzirom na to da se u Indiji zdravstvene usluge plaćaju, brojno siromašno stanovništvo uopće ne odlazi k liječniku. Kako se i obrazovanje plaća, stanovništvo je i neobrazovano pa ne znaju kako bi trebali postupiti u slučaju nekih bolesti, kako se pravilno hraniti i slično. Zato je Sai Baba utemeljio besplatne bolnice diljem Indije, a jedna od tih je i bolnica u kojoj sam volontirala, a koja pruža besplatnu medicinsku pomoć djeci iz najsiromašnijih krajeva Indije - kazala nam je Kristina.
U tu bolnicu, kako dodaje, dolaze djeca s urođenim srčanim manama i poremećajima.
- U bolnicu dolaze djeca i roditelji iz najzabačenijih krajeva Indije, a katkad i iz nekih drugih siromašnih zemalja iz regije. Radi se o skromnim ljudima koji često danima vlakom putuju da bi stigli u ovu bolnicu s nadom da će im se pomoći. Često stignu i usred noći te mirno i strpljivo na cesti čekaju na svoj red - kaže Kristina.
Kod Indijaca ju je fascinirala njihova smirenost, skromnost i zahvalnost.
- Tu nitko ništa ne zahtijeva niti paničari, što bi kod nas bilo uobičajeno. To su roditelji i djeca čiji su životi često ugroženi, ali oni su smireni, imaju osmijeh na licu i zahvalni su što uopće imaju priliku biti u jednoj zdravstveno instituciji - opisala je Kristina.
Zajedno s kolegicom Kristinom Panić i Dolores Tumbas, Kristina je planirala održavati radionica “art” terapije.
- Art terapija koristi likovnost kao sredstvo izražavanja emocija i misli te razrješavanja konflikata i nije potrebno znati jezik. Ipak, vidjeli smo kako su djeca u bolnici premala da bi im održavali takve radionice i zato smo jednostavno s njima provodili vrijeme, upoznavali se, igrali, smijali se s njima i pokušali im barem malo uljepšati bolničke dane - ispričala nam je Kristina koja je mališane obradovala ipak s nečim posebnim.
Naime, Kristina je u Indiju ponijela slikovnice koje izdaje njezina varaždinska tvrtka Evenio.
- Mnogi nikada u svojim rukama nisu imali igračku, a kamoli slikovnicu i zato ih je to jako razveselilo. Slikovnice su na hrvatskom jeziku, ali to uopće nije bilo bitno jer su se veselili lijepim šarenim likovima iz slikovnica, prepoznavali ih i smijali im se. Najviše im se dopala maca koja se na hindi jeziku zove billy - prisjetila se Kristina koja je sretna zbog svakog osmijeha koji je darovala mališanima. To, međutim, nije kraj njihovog druženja jer već ima ideje za dalje.
- S obzirom na to kako su im se dopali naši šareni likovi, želja mi je da bolničke zidove ukrasimo našim ilustracijama. To bi mogli napraviti pomoću naljepnica za zidove ili još bolje, da odemo dolje i zajednički oslikamo zidove uz pomoć naše ilustratorice Jelene Brezovec - otkrila nam je Kristina.
Što je novog naučila, iskusila i koje želje još želi ostvariti pročitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti
