U četvrtak 18. prosinca u čakovečkoj Matici hrvatskoj bit će održano predstavljanje knjige “Moja Švedska” novinarke i autorice Margarete Detoni Smoljanec, koja već neko vrijeme živi na sjeveru Europe.
Rođena Čakovčanka - ali s adresom u Varaždinu i Goteborgu - u svom će rodnom gradu predstaviti svoj prvijenac za koji veli da je kao bombonijera: svaki dio knjige donosi neku poslasticu - nekom slatku, nekom ne - koja opisuje život Skandinavaca iz prve ruke, iz vlastitog doživljaja.
Mir i tišina
U knjizi opisujete kako ste stigli u Švedsku i vašu prilagodbu koja nije bila baš laka… Kako je do toga došlo?
- Knjiga je nastala prema tekstovima iz mojeg bloga “Moja švedska priča” kojeg uređujem i pišem od 2018. godine. U kojem donosim svoje osvrte na običaje i tradiciju sjeveranjaka, ponekad neke dnevne događaje, ponekad o nekim mojim iskustvima ili zapažanjima, pišem o izletima i mjestima koja sam posjetila, o hrani koju sam pojela, ljudima koje sam slučajno upoznala…. Blog je okupio lijepu brojku, posebno naših iseljenika.
Kakav je danas život u Švedskoj?
- Pa najprije bih rekla da je miran i tih. Neopisiva je tišina koja vlada tamošnjim ulicama. Promet je nečujan, uglavnom električni, ujednačen. U početku mi je ta tišina bila jako čudna, mislila sam da sam Pale sam na svijetu, no s godinama počnete uživati. Obično kažem dok dođem u Goteborg da sam u sjevernjačkom moodu. Sve se nekako umiri.
Nije li se s time ponekad teško nositi? Sada je zima. Kako podnosite mrak?
Mrak zimi je nešto na što se jako teško naviknuti. On u južnoj Švedskoj traje od oko 15 sati popodne do pola 10 ujutro. Sjevernjaci se znaju boriti protiv toga. Na svakoj zgradi je bezbroj upaljenih lampica, naročito sada kada su blagdani. Lampice gore u prozorima i kad nikog nema doma. To je neki način njihove komunikacije. Žele reći: svjetlo je ipak tu! To je posebna čar tog svijeta. No po tom mraku odvija se posve normalan život, ljudi rade, ljudi odlaze na ručkove, restorani su puni, djeca idu u školu, imaju velike odmore po mraku, iz škole se vraćaju po mraku…Sjevernjaci često putuju u južne krajeve kako bi dobili zimi malo sunca pa tako i djeca imaju češće praznike u školi nego recimo mi ovdje. Ovdje nitko nema zavjese osim ljeti kako bi se zaštitili od noćnog sunca. Često vidite kako gotovo svi vježbaju u kući. Tako vježbam i ja i nije mi to više strano. Kroz zimu je važno održavati zdravlje i biti aktivan, makar je vani ružno vrijeme.
I tamo rastu cijene, ali...
Jeste li osim bloga radili nešto u Švedskoj?
- U Švedskoj sam bila “samo mama” kako se to kaže, odnosno ona koja je vodila svu logistiku i čitav domaćinski obiteljski sustav na svojim leđima svaki dan bez iznimke kako bi suprug mogao raditi i imati slobodu da nas sve uzdržava. Pisala sam da se odmorim od biti “samo mama.”
Kakav je standard u Švedskoj? Osjeća li se inflacija, rastu li cijene?
- Osjeća se, ali ne kao ovdje. Šveđani ne puštaju svoju valutu i znaju zašto. Trenutno je ondje sve jeftinije nego u Hrvatskoj, odnosno potrošim gotovo trećinu manje za istu vrećicu hrane kao u Hrvatskoj.
Jeste li zadovoljni zdravstvom?
- Zdravstvo je posloženo puno drugačije nego ovdje. Ne postoje obiteljski liječnici, već domovi zdravlja u kojima zatražite termin pa kad ga dobijete možete dobiti pregled trijažne sestre i uputnicu za dalje, ako vas procijene da vam to treba. Ili liječnički pregled, ali morate čekati na njega. Hitne su organizirane jako dobro: prva trijaža se prolazi jako brzo, a poslije toga, ukoliko niste jako hitni pacijent, čekat ćete. Jako bolesni ljudi kad započnu liječenje dobiju vrhunsku medicinsku uslugu i ona ide relativno dosta brzo.
Osjećaj gubitka identiteta
Kako ste se navikli na njihove običaje o kojima pišete?
- U početku dosta teško. Općenito je jako teško dok dođete u novu zemlju jer imate osjećaj da ste sve izgubili što je bilo vaše. Da vam je sve netko istrgnuto iz vas. I da više nije isto. I u svemu tom pokušavate prigrliti nešto što vam je strano. Radi se zapravo u uzdrmanom identitetu kojeg prolazi svaki iseljenik. Upravo je to dobra podloga za ono što vas počne tada graditi. A to su nova iskustva, novi ljudi, nova kultura, novi način života, novi jezik i novi običaji.
Ima li nešto na što se niste navikli?
- Dugo je to bio skandinavski vjetar koji udara u zgradu kao da će je srušiti cijelu noć, ponekad i danima i noćima, kroz kojeg jedva hodate. Ali svladavam ga. Možda je to moje najveće postignuće tamo..(smijeh)
Jesu li Šveđani hladni?
- Nisu. Oni su distancirani u smislu da se neće baviti vašim privatnim životom, tračevima i svatko ima svoju slobodu u tome. Ali su jako topli i žele pomoći. Upravo je ta sloboda ono što me smiruje na sjeveru. Uživam u njihovim šumama s golemim drvećem, malim potocima, na plažama, slučajući Mozarta, Loreeen, sve što želim…I svaki puta kažem sama sebi “hvala Švedska na pruženoj prilici”.
Djeci se u školi zahvaljuje nakon nastave
Majka ste. Kako je organizirana škola? Obično se čuje da je skandinavski model školstva najbolji u svijetu…
- Kad sam prvi put stigla u švedsku školu sa svojim sinom, imala sam pun oči suza. U razredu u koji smo došli (roditelji mogu doći u razred kada god požele tijekom dana i vidjeti svoje dijete) svirala je muzika tiha i mirna. Neka djeca bila su van razreda, neka su ispisivala “test” od jučer. Naime, oni svaki dan dobiju mali testić od gradiva od jučer kako bi se podsjetili što su radili i tako započinju dan. Testova drugih nema, niti ocjenjivanja do 6. razreda. Imaju dva velika odmora prilikom kojih su s djecom vani samo specijalni pedagozi obučeni u florescentne prsluke kako bi bili vidljivi svima. Djeca imaju organizirane igre po razredima. Posebno su puno u pijesku i blatu. Sve što oni moraju ponijeti u školu su kabanica, kišne hlače i gumene čizmice. Vani su i po najgorem mogućem vremenu. Radi se jako puno na logičkom razmišljanju. U trećem razredu djeca rade prezentacije o dječjim temama s televizije, primjerice o dječjim pravima i tako dalje. Trude se odgojiti djecu u smislu da smo svi različiti i da se svi trebamo poštivati. Učiteljicu svi zovu po imenu i ne govore joj Vi. A ona nakon svakog dana djecu pozdravi s rečenicom “Hvala za danas!”. Djeci se pristupa individualno, jer svako dijete jest individua. To je njihova osnovna postavka. Školstvo je besplatno, ne plaća se niti jedan izlet, niti jedna knjiga. Djeca na izlete idu javim prijevozom, a ne organiziranim školskim autobusima. Na individualnom sastanku dobijete papir na kojem je vaše dijete napisalo što ga smeta u školi, a što je dobro.
Kako je živjeti u dva sustava?
Onom tko nije probao, teško je objasniti. A onima koji jesu - sve znaju. Ja uvijek kažem da je domovina jedna, ali čovjek može imati dva doma. Primjerice moje dijete od rođenja ima dvije dječje sobe. Jednu u Goteborgu i jednu u Varaždinu. Znate što? Ni u jednoj se ne igra. Igra se u dnevnim sobama, tamo gdje smo svi. Ali jako dobro zna gdje su koje igračke.
Druženja najaviti mjesec dana prije
Kako se Šveđani nose s 0.0 promila?
- Jako dobro. Od tinejđerskih dana znaju da, ako se konzumira i jedno pivo, da se zove taksi ili se ide na bus. To je tamo zlatno pravilo. Nitko, baš nitko ne sjeda za volan nakon što je nešto popio. Poštuju se ograničenja brzine i za to se dobiju i nagradni bodovi, odnosno za smanjenu brzinu od one dopuštene dobijete nagradne krune na račun. Sve je kompjuterizirano. To je društvo koje potiče na dobro i nagrađuje svako dobro ponašanje. Sjevernjaci imaju povjerenje u svoju vlast i ona u svoje građane.
Kakav je društveni život u Švedskoj?
- Jako organiziran, ali se ti dogovori poštuju. Kao što se poštuju i prijateljstva i osobnost svakog čovjeka. Bilo kakav susret morate najaviti i mjesec dana ranije kako bi se svi posložili, ali onda kad se svi nađete, onda je to jedno lijepo druženje.
