Za početak, malo o vama osobno. Tko je Gabriela Hrženjak?
Mlada sopranistica, velika zaljubljenica u glazbu, umjetnost i modu, a uz sve to ponosna Viničanka, kraja iz kojeg dolazi nevjerojatno mnogo mladih talentiranih glazbenika. Trenutno sam apsolventica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, smjer solopjevanje, u klasi prof. Lidije Horvat Dunjko, a nadam se da ću status 'apsolventice' uskoro zamijeniti diplomom. No, u posljednje vrijeme sve se nekako posložilo da više pažnje posvetim nastupima i putovanjima, tako da sam prošla brojna mjesta – od Austrije, Italije, Švicarske, Slovačke, Njemačke, pa sve do – Martiniquea. Nisam još ni sama svjesna kako su se stvari počele brzo događati same od sebe, ali obično to tako dođe da jedan dobar nastup vodi prema drugom. Inače, pjevam i nastupam od svoje pete godine i već sam od tad znala da je pjevanje upravo ono čime se želim baviti cijeli život. U tom smislu, mogu samo reći da se osjećam blagoslovljeno i privilegirano da mogu raditi ono što volim, a da se to sada događa na sve većim scenama diljem Hrvatske, ali i svijeta. Za mene je sve ustvari počelo prvim dolaskom u Društvo „Naša djeca“ Varaždin u koje su me roditelji upisali s jedva četiri godine, a na samom sam se početku počela baviti baletom. No, već sam se tada iskradala iz jedne prostorije u drugu, i to u onu gdje se pjevalo. Moja baka je bila ta koja je prepoznala moju radoznalost i želju da se bavim pjevanjem, te me odmah prebacila kod moje drage tete Zdenke, voditeljice radionice pjevanja, koju i dan danas nosim u srcu te je se uvijek rado i s ponosom sjetim. To su bili moji prvi koraci, a nakon toga sam u Varaždinu završila i Osnovnu glazbenu (smjer klavir) i Srednju glazbenu školu (smjer solo pjevanje), u klasi prof. Valentine Geci Koren. Po završetku srednje škole, odluka je pala da pjevanje doista bude moj životni poziv, tako da sam sljedeće tri godine provela na Akademiji za glasbo u Ljubljani, u klasi profesorice Barbare Jernejčić Fürst. Bilo je tu mnogo vježbanja, rada i nastupa, ali više od svega voljela sam odlaske na natjecanja, kako domaća, tako i međunarodna. Na taj sam način ujedno upoznala i svoju trenutnu profesoricu Lidiju, pjevajući na jednom natjecanju u Mariji Bistrici, te nakon razgovora s njom, nije mi puno trebalo da se odlučim prebaciti na Muzičku akademiju u Zagrebu u njenu klasu. To je ipak nekako bio moj povratak na domaći teren i svojevrsna prekretnica u obrazovanju, ali i u karijeri. Međutim, s obzirom na sve što se događa i na sva vrata koja su mi se otvorila u međuvremenu, mogu reći da sam zadovoljna tom odlukom, ali mi je jednako vrijedno bilo iskustvo i svo vrijeme provedeno u Ljubljani, tako da mogu biti samo zahvalna na dobrim profesoricama i brdu prilika koje su mi pružene u tom razdoblju.
>> FOTO Gabrijela Hrženjak zapjevala Carminu Buranu pred rasprodanim Lisinskim
Sredinom veljače ste u dvorani Lisinski u sklopu tradicionalnog "Lisinski pleše pod maskama" pjevali najpoznatiju kantatu Carla Orffa "Carmina Burana" s renomiranim opernim pjevačima. Kakvi su dojmovi?
Velika dvorana Vatroslava Lisinskog oduvijek je bila i uvijek će biti pozornica s posebnom težinom na prostoru Hrvatske. To je ipak svojevrsni hram kulture i zbog toga je uvijek čast nastupati na ovoj sceni. Osobno sam do sada imala priliku već više puta nastupati u Lisinskom, no većinom u sklopu nekih festivala ili koncerata zabavne glazbe, te jednom prilikom prije nekih godinu dana u ulozi kobile Mollie u sklopu opere „Životinjska farma“ koju smo radili kao studenti Muzičke akademije u Zagrebu. Dakle, mogu slobodno reći da je ovaj nastup bio jedno od važnijih iskustava u mom životu, jer ipak se radilo o svjetski poznatoj kantati, pred ispunjenom dvoranom Lisinskog, u glavnoj roli uz iskusne i sjajne muške kolege Ljubomira Puškarića i Ladislava Vrgoča, ali i fantastičan zbor „Ivan Goran Kovačić“ te sjajni ansambl SUDAR Percussion, kao i klaviriste Srebrenku Poljak i Domagoja Guščića. Stvarno sam sretna i zadovoljna kako je sve na kraju prošlo i mogu reći da sam se osjećala vrlo opušteno tijekom cijele izvedbe za što su zasigurno zaslužni svi na pozornici te posebno dirigent Luka Vukšić, koji je bio vrlo susretljiv i s kojim sam imala odličnu suradnju kroz sve probe te na samoj sceni tijekom nastupa. Veliko je to iskustvo i privilegija nastupiti uz takvu ekipu, a sve se ustvari odvilo jako brzo, te do sad nisam ni stigla razmišljati o tome koliko je ovo bila sjajna prilika, s obzirom da sam poziv za nastup primila prije nepunih mjesec dana. Srećom, ulogu soprana svladala sam još prošle godine kada smo s „Carminom buranom“ nastupili u dvorani Blagoja Berse, opet u produkciji Muzičke akademije u Zagrebu. No, najviše od svega, razveselila me prepuna dvorana Lisinskog, o čemu sam maštala još kao mala, a posebnu čar svemu je dalo i to što je većina gledatelja, kao i svi mi na sceni, bila zamaskirana, prikladno jednoj pravoj maškaradi, tako da je cijeli nastup bio baš poseban i razigran, čarobna atmosfera.
Prije toga ste u Slovačkoj pjevali ulogu kraljice Roxane u operi "Krol Roger". Kako je došlo do suradnje i što vam osobno znači takav poziv?
Već sam spomenula koliko volim natjecanja, ne sad zbog toga da bih pobijedila (iako je to naravno uvijek lijepo i poželjno), već zbog tog osjećaja, nazovite to nekom pozitivnom tremom ili kako god, ali onaj osjećaj koji te uvijek tjera da pružiš najbolje od sebe. Isto tako volim i putovati i sama činjenica da ću pjevati na novoj pozornici , pred novom publikom u nekom novom gradu ili državi čini me živom, volim taj osjećaj adrenalina. Tako sam se početkom prošle godine odlučila prijaviti na vrlo jako 7. međunarodno pjevačko natjecanje 'Otto Edelmann' u Beču, gdje nas se natjecalo gotovo stotinu pjevača iz 30 različitih zemalja. Nakon dva izlučna kruga, imala sam čast nastupiti u finalu pred publikom i ocjenjivačkim žirijem uz komornu filharmoniju Webern i osvojila sam treću nagradu, s time da su ispred mene bila samo dva muška pjevača, tako da sam i više nego zadovoljna time! Na taj sam način upoznala dirigenta Petera Valentoviča koji je slušao naše nastupe, te mi odmah ponudio angažman u Slovačkoj, točnije u Košicama. Kraljica Roxana iz opere Król Roger (skladatelja Karola Szymanowskog) je ujedno moja prva profesionalna pjevačka rola, koju sam imala čast pjevati u državnom kazalištu u Košicama. Premijera je održana 23. studenog, nakon čega su uslijedila još dva nastupa, a bit će ih još nekoliko iduće sezone u Košicama, Bratislavi, Budimpešti i Pragu. Glazbene kritike za moj prvi pravi debi bile su nevjerojatne i stvarno sam jako ponosna na tu ulogu.
Moglo bi se zaključiti da vam je upravo to natjecanje u Beču označilo veliku prekretnicu u karijeri?
Apsolutno! Nastup na tom natjecanju uvelike je odredio sve ono dobro što mi se dogodilo u proteklih godinu dana. Zaista mogu najtoplije preporučit svim mladim pjevačima da se odvaže i prijave na što više natjecanja jer nikad ne znaš tko te sluša s druge strane. Međunarodna natjecanja prepuna su odličnih članova žirija u kojima, osim opernih pjevača, redovito sjede i dirigenti, agenti ili ravnatelji opera koji su uvijek u potrazi za novim i mladim talenatima. U svakom slučaju, nakon toga natjecanja, uslijedio je i samostalni koncert u HNK Varaždin, a znate da je uvijek najteže nastupiti pred svojom domaćom publikom. Nakon toga, gostovala sam u Linzu na dva koncerta uz pratnju velikog zbora, a imala sam audiciju i u švicarskom teatru u Bernu. Sve se to nekako događalo paralelno s probama za „Krola Rogera“ i tu sam po prvi put osjetila kako su mi već sada karte posložile točno onako kako bih voljela da mi karijera izgleda. Isto tako, moram priznati kako me ta uloga već sada dovela do nastupa praktički na drugom kraju svijeta. Naime, odmah nakon premijere otputovala sam na Martinique koji se nalazi u Karipskom moru, gdje sam nastupila na tri koncerta, od kojih se jedan održao u predivnoj katedrali Svete Lucije u glavnom gradu Fort de France. Bilo je doista čarobno tamo nastupiti i pjevati duhovnu glazbu uz pratnju njihovog lokalnog zbora. Također, u tom sam periodu dobila poziv da nastupim na dva božićna koncerta „Joy to the world“ sa Simfonijskim orkestrom iz Lienza (Austrija), pod ravnanjem dirigenta Geralda Maira, koji me isto tako čuo upravo na natjecanju „Otto Edelmann“ u Beču.
Osim toga, u Košicama ste dobili ponudu da pjevate i u Mozartovoj "Čarobnoj fruli" ulogu Kraljice noći, a spominju se i još dvije glavne role. Možete li nam otkriti malo više o tim projektima i planovima za budućnost?
Uh, to je bio poziv koji nikad neću zaboraviti i kojeg ću se uvijek sjećati s podijeljenim emocijama. S jedne strane, veliki ponos da već u ovoj fazi karijere i u ovim godinama dobijem priliku izvesti jednu od najtežih ženskih opernih uloga u povijesti, a s druge strane velika trema i nervoza, vjerojatno iz upravo istih razloga. No, u ovom je trenutku to još sve u početnim fazama jer sam prvenstveno mijenjala glavnu pjevačicu, tako da se polako uhodavam na probama u Košicama, a kao Kraljica noći trebala bih nastupiti iduće sezone. Uz to, dobila sam priliku za nastupiti u još dvije opere u glavnim rolama, ali detalje za sad još ne smijem otkrivati. No, mislim da mogu reći kako se moji snovi već sad ostvaruju i da sam zbog svega toga iznimno sretna. Od ostalih planova, mogu s vama podijeliti kako sam se baš prošlog tjedna vratila iz Njemačke, gdje sam prisustvovala jednoj audiciji u gradu Braunschweigu, koja se pokazala i više nego uspješnom, pošto su mi i tamo već ponudili da nastupim u jednoj od meni dražih opera – „La Boheme“ i to u ulozi Mussete, te ponovno u „Carmini burani“ koja mi sada već nekako zavukla pod kožu i doista je uživam izvoditi. Ponudu sam dobila i u osječkom HNK, ali za sad još ne smijem ništa otkrivati. Svi ovi nastupi trebali bi se održati u drugoj polovici godine i svemu tome se baš jako veselim.
I za kraj - ima li neka uloga koju biste baš voljeli otpjevati, odnosno, uloga koju biste voljeli utjeloviti?
Obožavam Puccinijeve i Verdijeve opere, nekako mislim da mi leže i uloge u njima s obzirom da sam pjevala već dosta njihovih arija. No, ako bih baš morala izdvojiti jednu koja mi je omiljena i koju bih svakako voljela izvesti na nekoj od pozornica, to bi definitivno bila uloga Gilde iz Verdijeve opere „Rigoletto“. A možda ću upravo tu ulogu imati priliku pjevati na jednoj od pozornica koje sam već spomenula, no, zasad neka još ostaje tajna!
