Kakve su bile kroz povijest seizmičke aktivnosti i oštećenja, prije svega sakralnih građevina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj - kao objekata za koje se mogu utvrđivati potresna oštećenja s obzirom da za njih da postoje vjerodostojni povijesni crkveni zapisi - pitanja su na koje je odgovore potražila na temelju analize prof. dr. sc. Sanja Kovač, redovita profesorica s Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njezin rad naslova “Review of historical data on earthquake damage to sacral buildings in northwestern Croatia” – koji je izradila u suradnji sa znanstvenicima s Geotehničkog fakulteta, doc. dr. sc. Davorom Stankom, voditeljem projekta, doc. dr. sc. Draganom Dogančić te dr. sc. Vesnom Pascuttini Juraga, pročelnicom Konzervatorskog odjela u Varaždinu - izazvao je interes znanstvenika iz područja seizmologije, građevinarstva i konzervacije kulturne baštine te je posebno istaknut kao rad od javnog interesa od strane organizatora međunarodne znanstvene konferencije EGU General Assembly 2025, koja je u Beču okupila sudionike iz 120 zemalja svijeta.
Profesorica Kovač je pred više od 20.000 sudionika predstavila rezultate znanstveno-istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost SIGMATOPCRO (“Seismic ground motion amplification induced by topographic irregularity in Northern Croatia”) u sklopu tematske sesije koja se bavila istraživanjem povijesnih potresa: dostignuća i buduće perspektive za procjenu opasnosti i rizika.
- Samo istraživanje uključivalo je terenske obilaske lokaliteta, preliminarna mjerenja mikrotremora, pregled i analizu arhitektonske dokumentacije, pretraživanje povijesnih dokumenata i crkvenih spisa o gradnji i obnavljanju sakralnih građevina, prikupljanje podataka o konstrukcijskim karakteristikama objekata te pregled izvještaja o oštećenjima i hitnim mjerama sanacije, objašnjava prof. dr. Kovač, koja posebnu zahvalnost upućuje Varaždinskoj biskupiji – Uredu za sakralnu arhitekturu (voditelj: dr. sc. Mario Kopjar), Uredu za projektnu podršku i vanjsku suradnju (voditeljica: Irena Gotal) te izv. prof. dr. sc. Matiji Oreškoviću, čiji je stručni doprinos bio od osobite važnosti za realizaciju i predstavljanje rada.
Terenski je obiđeno 50-ak sakralnih objekata, dok su za detaljniju analizu i prikaz izabrane četiri crkve na području Varaždinske i Međimurske županije, i to u Jakopovcu, Maruševcu, Kapelščaku i Donjoj Višnjici.
- Istraživanje obuhvaća višestoljetno razdoblje, s naglaskom na povijesne potrese zabilježene od 17. stoljeća pa sve do danas, uključujući recentne potrese u Zagrebu i Petrinji 2020. godine. Analizirani su arhivski dokumenti, povijesni crkveni zapisi te građevinska izvješća o štetama. U promatranom razdoblju zabilježeno je više desetaka značajnijih potresa koji su ostavili tragove na sakralnim građevinama. Dakle, utvrđeno je da potresi na sjeveru Hrvatske nisu rijetkost, a učestala oštećenja na istim lokacijama (npr. u crkvama na uzvišenim terenima) sugeriraju da su potresni udari relativno česti i da je riječ o seizmički aktivnom području, ukazuje profesorica.
Iako sjeverozapadna Hrvatska nije poznata po snažnim potresima, crkveni povijesni zapisi i seizmološki podaci jasno pokazuju da se tlo na ovom području treslo više puta – i to prilično jako. - Analizirajući seizmičku aktivnost od 18. stoljeća do danas, proučili smo više od 20 značajnih potresa. Prema dostupnim podacima, najjači potres na području sjeverozapadne Hrvatske u zadnjih 300 godina bio je onaj u Petrinji 2020. godine, s magnitudom 6.2, koji je uzrokovao velika razaranja u Sisačko-moslavačkoj županiji, ali i štete na kulturnim dobrima u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji, ukazuje autorica. Drugi snažan potres, kako dodaje, dogodio se 1880. godine u Zagrebu-Kašini s magnitudom 6.1. - Poznat je po štetama koje su zadesile središte Zagreba, uključujući i zagrebačku katedralu. Koprivnica je zabilježila potres magnitude 6.0 još 1778. godine, a Pokupsko 1909. potres jačine 5.8. Nadalje, evidentirano je da su povremeni potresi magnituda između 5 i 6.1 zabilježeni na područjima Zagreba, Kalnika, Međimurja i Koprivnice, napominje profesorica.
I zadnji jači potresi, koji su 2020. pogodili Zagreb i Banovinu, izazvali su velike štete na crkvama i starijim građevinama diljem sjeverne Hrvatske.
-Najviše su stradale zgrade građene prije 1964. godine, osobito one smještene na brežuljcima i uzvisinama, gdje je potresno gibanje tla dodatno pojačano zbog oblika terena. Mnoge crkve, dvorci i kapele – često smješteni na povišenim položajima – oštećeni su zbog kombinacije slabije građe, starosti i pojačanih seizmičkih efekata. Takve građevine teško je klasificirati prema standardnim ljestvicama oštećenja, što je otežalo procjenu uzroka šteta, napominje.
Istraživanje je pokazalo, kako dodaje, i to da sama topografija ima važnu ulogu u razmjerima šteta, posebice na kulturnim i povijesnim građevinama koje se teško mogu usporediti sa standardnim građevinskim objektima.
-Promatrani su potresi različitih jačina. Zagrebački potres 2020. (magnituda M 5.5) te petrinjski potres 2020. (glavni udar M 6.2 + niz naknadnih potresa). Također su analizirani povijesni potresi čije se jačine procjenjuju na temelju povijesnih opisa šteta, što odgovara intenzitetima od VII do IX stupnjeva EMS ljestvice (europske makroseizmičke ljestvice). Makroseizmički intenzitet zagrebačkog i petrinjskog potresa u Varaždinskoj županiji je procijenjen na V do VI stupnjeva prema EMS-98 ljestvici. Prema podacima Civilne zaštite, oštećenja su prijavljena na više od sto objekata, uglavnom starijih kuća, s problemima poput napuklih zidova, oštećenih dimnjaka i popadalih crjepova, navodi profesorica.
Važnost topografskih čimbenika, kako ukazuje, jasno je vidljiva iz činjenice da su posebno pogođeni objekti smješteni na uzvisinama, poput dvoraca i crkava.
- Dvorac Trakošćan, smješten na stjenovitom brdu, pretrpio je štete u oba potresa. Oštećenja su zabilježena i na dvorcima u Klenovniku, Novom Marofu i Čakovcu, pri čemu je u Klenovniku oštećen i dio bolnice koja djeluje u dvorcu. Slično je i u Novom Marofu, gdje su na dvorcu Erdödy napukli povijesni dimnjaci, navodi autorica rada koji je izazvao pozornost.
Osim dvoraca, i crkve na brežuljcima – u Jalžabetu, Maruševcu, Donjoj Višnjici i Kapeli Zlogonji – pretrpjele su ozbiljna oštećenja, od pukotina na svodovima do problema sa statikom.
- Primjerice, Crkva sv. Jakova u Jakopovcu zatvorena je zbog opasnosti od urušavanja. Zbog svoje starosti i načina gradnje, ove su crkve posebno osjetljive na seizmička djelovanja. Neka od najtežih oštećenja zabilježena su na kapelama koje se nalaze na kliznim terenima, poput one u Zlogonju i Gorici Lepoglavskoj. U Natkrižovljanu kod Cestice, Crkva sv. Barbare također je oštećena, no zbog jasno izražene topografije, klizanja terena i oštećenja u donjim dijelovima crkve nije sasvim jasno je li to zbog potresa ili klizanja tla, napominje te dodaje da je Ministarstvo kulture i medija financiralo je provođenje hitnih mjera sanacije na 11 pojedinačno zaštićenih kulturnih dobara na području Varaždinske županije kako bi se spriječilo njihovo daljnje propadanje a sanacija i financiranje drugih objekata nastavljena je i kasnije.
Ova oštećenja, kako naglašava, jasno ukazuju na važnost topografskih čimbenika – položaj građevina na uzvisinama i nestabilnim terenima može znatno pojačati posljedice potresa, osobito kod povijesnih i kulturnih objekata.
- Sakralni objekti izgrađeni prije XX. stoljeća, osobito oni od ziđa bez protupotresne armature, posebno ranjivi na potresne udare, osobito ako se nalaze na prominentnim topografskim lokacijama. Povijesni zapisi o štetama ukazuju na učestala oštećenja na istim lokacijama, što potvrđuje važnost topografskog faktora u procjeni seizmičkog rizika. Ovi nalazi doprinose boljem razumijevanju povijesnih obrazaca šteta i razvoju suvremenih strategija zaštite kulturne baštine, uključujući buduće mjere ojačanja i planiranja otpornosti povijesnih građevina, naglašava prof Kovač te napominje da je sudjelovanje na bečkoj konferenciji omogućilo predstavljanje vrijednih rezultata domaćeg znanstvenog rada širokoj međunarodnoj publici te je potvrdilo važnost interdisciplinarnog pristupa u zaštiti kulturne baštine od potresnih opasnosti, a istaknuta je i potreba za daljnjim istraživanjima koja objedinjuju povijesne podatke, geofizičke metode te inženjersku i matematičku analizu podataka da bi se unaprijedilo razumijevanje seizmičke ugroženosti objekata od iznimne kulturne i arhitektonske vrijednosti.
