Paško Vukasović: U kazalištu za djecu i mlade ne smije biti granica i stereotipa

VV | 25.4.2022. u 11:11h | Objavljeno u Društvo

Prošle godine je u P4 – centru za mlade i nezavisnu kulturu pokrenuto niz novih programa, između ostalog i TP4 (teatar u P4), ciklus gostovanja nezavisnih kazališnih predstava koje se bave temama bliskima mladima kao što su mentalno zdravlje ili pripadnost navijačkim skupinama, ili ih autorski potpisuju i izvode mladi glumci, redatelji i dramaturzi. U prvoj TP4 sezoni gledali smo dvije predstave zagrebačkog KunstTeatra, “Marta i sedam strahova” Ivane Vuković te “Memorija (svijeta) je puna” Nikoline Rafaj. Predstava “Huligan” kazališta Mala scena potaknula je živahnu i konstruktivnu raspravu, dok je Trećeprostor prikazao suvremenu interpretaciju antičke priče o “Medeji”. Domaće nezavisno kazalište, varaždinski Gllugl teatar, odigrao je predstavu “Cezar” u režiji Jerneja Kobala.

Drugu sezonu programskog pravca TP4 u P4, u četvrtak, 28. travnja otvaraju predstavom “AUT” kazališta Mala scena iz Zagreba. U ovoj jedinstvenoj predstavi koja će na sceni Gllugl početi u 20 sati, glavnu ulogu igra Matej Španović, osoba s poremećajem iz spektra autizma. Predstava je inspirirana motivima iz Matejeva života koje su autorski oblikovali redatelj predstave Paško Vukasović i dramaturginja Ivana Vuković.

Uoči gostovanja predstave u P4 - centru za mlade i nezavisnu kulturu u Varaždinu, poslali smo nekoliko pitanja Pašku Vukasoviću o tome kako je došlo do toga da radi predstavu o autizmu i zašto u kazalištu za djecu i mlade ne bi smjelo biti tabu tema.

U predstavi “Aut” glavnu ulogu igra Matej Španović, osoba s poremećajem iz spektra autizma. Zašto si odlučio raditi predstavu s Matejem u glavnoj ulozi?

Vođen sam mišlju kako kazalište, film, odnosno umjetnost u svojoj ukupnosti nema i ne treba imati granica, nastojim razmišljati “out of box”. Nekako razmišljajući o ovoj predstavi, kada se ideja rađala u mojoj glavi, bilo mi je savršeno jasno kako Matej to mora igrati. Interesantno mi je generalno poigravanje s rubom privatnog i izvedbenog u svakom smislu te riječi u kazalištu. Kroz proces nastajanja ideje shvatio sam da naprosto moramo ispreplesti stvarnost i izmišljeni svijet u kazališnoj predstavi.

S Matejem u predstavi igraju Iva Šimić Šakoronja i Luka Bulović. Kako su izgledale probe? Kako se Matej snašao u kazališnom procesu? Kako su akademski glumci Šimić Šakoronja i Bulović surađivali s Matejem?

Moram priznati kako se proces rada u jednu ruku nije puno razlikovao od klasičnog procesa rada na bilo kojoj drugoj predstavi, a opet je s druge strane sve bilo potpuno drukčije. Znam da to sad zvuči kontradiktorno, ali tako je uistinu bilo i to najbolje opisuje cijeli proces. Zbilja smo se svi trudili da sve prođe što je moguće ugodnije i normalnije s ciljem konačnog kreiranja jedne drugačije predstave. Apsolutno moram pohvaliti suigru Ive, Mateja i Luke na sceni, ali i izvan nje, jer su oni i privatno jako dobri prijatelji te taj njihov, privatno kvalitetan i prijateljski odnos, definitivno i na sceni rezultira izvrsnom suigrom i međusobnom podrškom.

Predstava “Aut” motivski se naslanja na roman “Neobičan događaj sa psom u noći” Marka Haddona. O čemu se radi u predstavi?

Predstava je kombinacija Matejevih stvarnih životnih priča i situacija, motiva iz romana “Neobičan događaj sa psom u noći” te dio mašte Ivane Vuković kao dramaturginje i koautorice teksta, svih glumaca te mene kao koautora i redatelja. O samom narativu i njegovom (a)logičnom slijedu ne bih puno govorio, već vam ostavljam da to otkrijete kroz predstavu.

O autizmu se rijetko govori u javnom diskursu, i često se govori sa stigmom. Što vi želite poručiti ovom predstavom o autizmu?

Sam naslov predstave, a i plakat, koji je rad Zite Nakić Vojnović i Klasje Habjan, determinira prva tri slova riječi (AUT)izam, ali pokušava pokazati i dokazati kako autizam nije u “autu”, jer sportskim rječnikom onaj tko je u “autu” nije u terenu i nije u prostoru igre (košarke, odbojke, vaterpola, nogometa…). Mi baš naprotiv pokazujemo kako onaj tko je drugačiji nije i ne smije biti u “autu”, već je ljepota i njegova (ali i naša) vrednota to da smo zajedno u prostoru igre, i samo na taj način taj prostor igre možemo i moramo učiniti još zabavnijim, pametnijim i kreativnijim.

Prošle godine u P4 - centru za mlade i nezavisnu kulturu gostovala je još jedna tvoja autorska predstava, “Huligan”, također u produkciji kazališta Mala scena. Reakcije gledatelja bile su veoma pozitivne. Nakon predstave organizirali smo Q&A na tu temu s predstavnicima varaždinske navijačke skupine White Stones. Meni je to bio odličan pokazatelj da je upravo o takvim temama, koje su u javnom diskursu marginalizirane i stigmatizirane, potrebno progovarati u kazalištu za mlade danas. Kako ti kao autor komentiraš feedback i reakcije publike i kritike na ove predstave, “Aut” i “Huligan”?

Stvarno mi je zadovoljstvo što su reakcije na predstavu “Huligan” bile pozitivne. Vraćajući se na dijelove odgovara koje sam već naveo – svakako sam mišljenja kako u kazalištu ne smije biti granica i stereotipa. Što podrazumijeva “kazališna publika”? Što podrazumijeva “predstava za djecu”? Zašto se u kazališnoj predstavi ne bi smjela paliti bengalka i zašto se u predstavi za djecu i mlade ne bi smjelo psovati i pričati o pušenju, maloljetničkom klađenju, alkoholu, drogi i nasilju? Zatvarati oči pred određenim problemom neće stvoriti da taj problem nestane, već će stvoriti privid da problema nema, a privid će uvijek ostati baš i jedino samo to – privid.

“Huligan” je cca 80% temeljen na stvarnim navijačkim pričama Torcide, BBB, Armade… Moram spomenuti kolegu Matiju Šakoronju koji genijalnu igra našeg Zrksa u predstavi “Huligan” i za tu ulogu je osvojio nagradu za glumu gdje god je za nagradu konkurirao. Što se tiče sličnosti tih dviju predstava, možda je najveća sličnost to što su obje predstave, s obzirom na dobnu skupinu kojoj su primarno namijenjene, dosta nabrijane predstave. “Huligan” je dominantno namijenjen djeci i mladima od 12 godina, a “Aut” od devet godina i u tom dobnom rasponu svakako spadaju u nabrijanije predstave, jer sam mišljenja kako se djecu i mlade često u kazalištu podcjenjuje i “prodaje” im se nešto što su odavno prerasli.

IMG_3747.jpg

IMG_3775.jpg

IMG_3742.jpg

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci