Malo je poznato da je jedna od najpoznatijih hrvatskih književnica, Ivana Brlić Mažuranić, vezana za varaždinski kraj, točnije, za vinograd Halič, a gotovo je sasvim nepoznato da joj je taj zagorski kraj poslužio i kao poticaj za književno stvaranje, otkrila je sveučilišna profesorica iz Čakovca Andrijana Kos-Lajtman i svoju studiju objavila u časopisu Libri & Liberi.
Baštinila vinograd Halič
– Rad donosi uvid u tekst Ivane Brlić-Mažuranić Jaga-baba na Haliču, do sada u većem dijelu nepoznat, čiji je rukopis u travnju 2012. pronađen u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Riječ je o pripovjednom tekstu čija je radnja smještena na Halič, brdo u okolici Varaždina, u kraju s kojim je Ivana Brlić-Mažuranić bila povezana snažnim obiteljskim vezama. Pripovijest nije dovršena i fragmentarnog je karaktera, a tek je parcijalno objavljena u Zagorskome kolendaru 1960. Nakon autoričine smrti rukopis je pripao njezinu sinu Ivi Brliću, a nakon toga, do nedavnoga pronalaska, iako je tekst naslovno bio zaveden u Arhivu obitelji Brlić, gubi mu se svaki trag. U radu se rasvjetljavaju sadržajni i oblikovni aspekti pripovijesti, no, također, i njezino moguće situiranje u širi književnopovijesni i autobiografski kontekst autoričina stvaralaštva, u kontekst njezine neoromantičke orijentacije, sklonosti motivima slavenske mitologije, ali i podneblju Hrvatskoga zagorja kao motivsko-tematskoga uporišta – opis je teme u članku.
Informacije o životu Ivane Brlić Mažuranić istraživači pronalaze iz njezine kratke Autobiografije, privatnih pisama, dnevničkih zapisa, bilješki i nacrta koje je ostavila u rukopisu ili rasute u časopisima.
Segment autoričina života o kojemu se malo zna jest njezina vezanost za varaždinski kraj, odnosno vinograd Halič, a gotovo je nepoznato da joj je taj zagorski kraj poslužio i kao poticaj za književno stvaranje, piše Andrijana Kos-Lajtman u članku.
Saživljena sa Zagorjem
Majka Ivane Brlić Mažuranić, Henrietta rođ. Bernath, potjecala je iz stare varaždinske ljekarničke obitelji Lendvay, od koje je Henrietta i baštinila vinograd Halič na Varaždin brijegu u okolici Varaždina i obitelj Mažuranić često je ljetovala na svom ladanjskom imanju, što je omogućilo njezino misaono i emotivno saživljavanje sa zagorskim krajem, njegovim ljudima i folklorom.
„Moja mladost protekla je većim dijelom u gradu (...) Pa ipak je jedino ono vrijeme što sam ga provađala na ljetovanju (u Varaždinskom brijegu, na idiličnom krasnom zaselku, baštini moje majke) ostavilo trajnu uspomenu u meni. Ono tako reći spaja za mene sve ono što mladošću nazivam. Osobita tjelesna snaga i zdravlje, ljubav k svakom tjelesnom gibanju i vještini, te ambicija koju sam sama u svojim očima stavljala u izvedbu tih tjelesnih vježba, činila mi je boravak u slobodi one čiste naravi nenaplativim.“, napisala je sama književnica u Autobiografiji, a među njenom književnom ostavštinom nalazi se i nedovršena pripovijest Jaga-baba na Haliču.
Baba Jaga je biće koje živi na pola puta između neba i podzemlja, svojevrsna čuvarica vrata podzemnog svijeta mrtvih, štoviše, ona će i sama nekoga tamo otpraviti bude li se kretao izvan njezinih propisanih pravila, navodi autorica promišljanja Vida Baloga, koprivničkoga glumca i pjevača.
Pripovijest je ostala nezamijećena u znanstvenoj i stručnoj javnosti, a koliko je poznato autorici članka, nije nigdje ponovno objavljena. Tekst započinje opisom uvale potoka Mozdernjaka „na Haliču brijegu“. Jaga-baba na Haliču je, prije svega, slika jedne seoske obitelji, njezinih odraslih i dječjih članova, navodi se u članku.
