Nedavno se na tržištu pojavilo novo diskografsko izdanje, dvostruki CD “Najljepša pjesma” jednog od najpoznatijih i najplodnijih kajkavskih kantautora Ivice Pepelka. Ovime ovaj rođeni Slavonac, kojeg svojataju Zagorci i Varaždinci svatko sa svojom argumentacijom, želi zaokružiti svoj impresivni glazbeni opus stvaran gotovo šest desetljeća.
U Varaždinu živjeli roditelji
Njegove pjesme, poput Kad procvatu jabuke ili uspješnica Fala Ti Bože za ovaj dan, postale su trajni dio hrvatske glazbene baštine, a rado ih pjevaju brojne generacije diljem zemlje. Dovoljan povod za susret i razgovor s glazbenikom koji je cijelo svoje stvaralaštvo posvetio čuvanju kajkavske riječi i zagorske tradicije. U Croatia Recordsu kažu kako je njegova publika raznolika- od braniteljske populacije, preko vjernih slušatelja s kajkavskog područja pa sve do publike iz drugih krajeva Hrvatske koja u njegovoj glazbi prepoznaje iskrenost, toplinu i tradicijske vrijednosti. Napisao je glazbu i stihove za više od 450 skladbi. Kao pjevač ostvario je 10 krapinskih festivalskih nastupa u razdoblju od 2002. do 2016. godine, kada je u duetu s Gabrielom Hrženjak, uz VS “Kirjales”, pjevao “Denes je veselica”. Do 2024. njegove popevke pjevali su na krapinskoj pozornici Nenad Kumrić, Željko Grozaj, Cure iz centra, vokalni sastavi Kirjales, Sotelia, Ive, Kaliope i klapa Marof, uz već spomenute Gabrielu Hrženjak i Anitu Huđek. Ukupno 24 popevke.
- Na prvom CD-u nalaze se moje autorske pjesme, snimljene u mojem prepoznatljivom stilu koji spaja tradicionalne instrumente i emotivnu liriku ispisanu na kajkavskom. Na drugom smještene su obrade kultnih pjesama, poput Na te mislim i Bijele ruže – kaže Slavonac.
Rođen je ratne 1944. godine, u selu Bistrinci, najvećem prigradskom naselju Belišća, od majke Slavonke i oca Zagorca iz sela Topličice, jednog od 13 naselja općine Budinščina u Krapinsko-zagorskoj županiji. Obitelj se 1950. preselila u Budinščinu, gdje je Pepelko odrastao, a prije 23 godine doselio se u Varaždin:
- U Varaždinu su mi živjeli roditelji, a poslije njihove smrti naslijedio sam kuću i nastavio ovdje živjeti. Dakako da mi je trebalo vrijeme prilagodbe. Snašao sam se. Ne mogu zaboraviti moje odrastanje, koje je ostavilo pečat. Od malih sam nogu volio umjetnost, slikarstvo, glazbu, te je i danas u meni ostala tamburica, ali uklopljena s raznim instrumentima ovoga kajkavskog kraja, koju sam, među prvim kajkavcima, još tamo šezdesetih godina, uveo kao sastavni dio kajkavskog glazbenog izričaja u svojim pjesmama. Pokojni urednik negdašnjega Jugotona, prof. Miroslav Gavrilović, jedva se suglasio da uz trube, harmoniku, klarinet i bariton bude prisutna i tamburica! Tada kajkavska, bolje rečeno zagorska glazba, podrazumijevala se kao alpski sastav, s maksimalno dva vokala, glavni vokal i terca.
U proljeće kad procvatu jabuke
A kakav je vaš stil?
- Ne ograničavaju me regije, ni izričaji, najmanje narječja. Kad ocijenim da me poriv za skladanjem gura u neko područje, zalažem se da u tome uspijem. Dakako da sve skladbe nisu uspješnice. No uvijek se nađe da neka postane popularna. Nikad ne skladam radi pomodarstva ili nekog trenda i nikad ne pišem “namjerno” pjesmu koja će biti hit. To jednostavno nije moguće. No, definitivno ostala je jedna pjesma koja se još uvijek svira, posebice na veselicama. Ne prođe svadba, zabava, bilo kakav veseli događaj, a da se ne čuje pjesma “Kad procvatu jabuke”, u pratnji Podvinčana. Jedna “ozbiljnija”, “Rane 90-e”, nalazi se na više od 40 filmskih i video uradaka naših ratnih postrojbi, nastala je kao rezultat mojih dojmova i doživljaja u Domovinskom ratu, čiji sam jedan od prvih branitelja. U Registru pod rednim brojem 101, nikad to ne spominjem. Pjesma kojom se ponosim, jer u njoj govorim o ratu, bez provokacija i proustaštva, nacionalizma, manipulacija, demagogije i drugih nedoličnih tema s kojima danas prosperiraju razni, nazovi domoljubi. Čast iznimkama! Posebno sam ponosan na pjesmu “Fala Ti Bože za ovaj dan”, koju je Glas Koncila, u jednoj svojoj zbirci crkvenih pjesama, uvrstio među 40 najljepših crkvenih pjesama. Znam da ju izvodi više od 160 crkvenih zborova! Mislim da ne postoji nijedan zagorski glazbeni sastav kojemu nisam, tamo od 1966. do danas, napisao barem nekoliko pjesama, a mnogima i cijele albume. Zajedno sa vokalnim i glazbenim sastavima i solistima –bilo ih je pedesetak.
Živi za glazbu
Prisjeća se Pepelko jedne davne TV emisije u kojoj ga je voditelj nazvao “kraljem kajkavske glazbe”, naglasivši: “Ako je Mate Bulić “kralj dijaspore”, onda je Ivica Pepelko “kralj kajkavštine”. Spominje i uspješnu suradnju s mladim solisticama i solistima, uglavnom glazbeno obrazovanim u varaždinskoj Glazbenoj školi, od kojih su neki postali profesionalni glazbenici, spominjući Gabrielu Hrženjak, Anitu Huđek, Nikolinu Fišter…Ima 24 snimljena spota ljubavnog, vjerskog i domoljubnog sadržaja i uglavnom svi su na You Tubeu, nastali u CMC produkciji, a zahvalan je i prijatelju Borisu Zeljaku.
Pepelko je uvijek naglašavao kako ne živi od glazbe, nego za glazbu.
-Lijepo je vidjeti zadovoljnu publiku, kad pjeva zajedno sa mnom i kad se osjeti zajedništvo i energija. Ne može to nitko platiti, jer tu novac nije bitan. Kao jedini kajkavac do sada sam 26 puta napunio dvoranu Lisinski. Razmišljao sam ove godine održati koncert, ali sam odustao jer je korištenje dvorane preskupo. I cijene ulaznica bile bi visoke, a moja publika nema taj novac. To su u većini siromašniji i umirovljenici. Kako nemam i nisam nikad imao menadžera, nisam se želio upuštati u tu avanturu- kaže Pepelko.
Pjesnik i slikar
Manje je znano kako je Ivica Pepelko i pjesnik iza kojega je oko 1200 naslova, od toga polovicu je uglazbio. Izdao je samo jednu zbirku pjesama, “Kaj vu duši”, 2009. godine. Potvrđuje se i u likovnoj umjetnosti, slikajući ulja na platnu.
-Najviše je sakralnih motiva. Više od 160 slika nalazi se u dijaspori. Uredio sam kapelu u Budinščini, od oltara, križnoga puta, propovjedaonice do velikog raspela Isusa Krista (veličine 2,3 m na križu od 4,5 m, u drvu, slavonskoj lipi). Isto takvo raspelo napravio sam za porušenu crkvu u baranjskoj župi Petlovac. Imam i više od 200 raznih portreta. Uz dopuštenje kardinala, mons. Josipa Bozanića, načinio sam i njegov portret u vrijeme njegova stolovanja kao nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije. Danas više ne slikam i ne bavim se kiparenjem. Imam zdravstvenih problema koji me sprječavaju u radu s drvom- kaže Pepelko koji je u listopadu zakoračio u 81. godinu koje su njemu “samo broj”. Pisao je i filmsku glazbu:
- Primjerice, za film Stolen Path, (108 min), koji je kanadska kuća Crystal snimila prema sadržaju romana “Moć zemlje” našega, već davno zaboravljenog, pisca Janka Matka. Mogu se pohvaliti da sam nagrađen na filmskim festivalima u Stockholmu, Jakarti i Torontu. Priznanje su mi dostavile scenaristica Goldi Smithlener, supruga redatelja Smithlenera, i njihova unuka, glavna glumica Daniela Smithlener.
I još nešto krasi Pepelkovu osobnost – humanitarni angažman. Deset je godina bio predsjednik Udruge roditelja djece s hematološko-onkološkim bolestima, koja djeluje pri KBC-u Zagreb (Rebro). Humanitarno je “odradio” više od 360 koncerata, od kojih je šezdesetak sam organizirao.
