Moramo postati konkretni – pjesnikinja Željka Horvat Čeč danas u Medinoj škrinji Foto: Siniša Sunara

Moramo postati konkretni – pjesnikinja Željka Horvat Čeč danas u Medinoj škrinji

| 28.12.2015. u 11:49h | Objavljeno u Društvo

Za kraj godine uspješnih književnih događanja u Varaždinu udruga Polja kulture i pub Medina Škrinja održavaju drugu književnu večer iz ciklusa "Medina čitanka".
U ponedjeljak 28. prosinca u 20 sati u Medinoj Škrinji u Varaždinu predstavljaju mladu hrvatsku spisateljicu Željku Horvat Čeč i njezinu zbirku poezije "Moramo postati konkretni" (VBZ, 2015.). Moderiraju Iva Tkalec i Nataša Ilić.

Željka Horvat Čeč rođena je u Čakovcu 1986. godine, magistrirala na studiju hrvatskoga jezika i književnosti. Objavila zbirku pjesama „I zvijezde se smiju krhkosti“ (2005, Čakovec) te bila jedna od autorica u zbirci poezije „Ima boljih stvari od suhe odjeće“ ( Zigo, Rijeka, 2007). Zbirka priča „Kauboj u crvenom golfu“ objavljena je 2010 (Zigo, Rijeka), a knjiga poezije „Moramo postati konkretni“ (VBZ, Zagreb) objavljena je 2015. godine. Objavljivala je u brojnim književnim časopisima; Re-u, Ulaznici, Temi, Zarezu, i nastupala na nekim festivalima (Lit Link, Casanovafest, Noć oštrih jezika, Pričigin, Prvi prozak na vrh jezika). Bila je nagrađena na natječaju za kratku priču „Zlatko Tomičić“ 2005. te prvonagrađena za poeziju na književnom natječaju Ulaznica 2013. Knjiga „Moramo postati konkretni“ bila je u finalu nagrade Kamov. Pjesme su joj prevedene na engleski, njemački i francuski. Član je neformalne skupine pisaca u Rijeci: "Ri Lit". Vodi književne tribine „Pisac i građanin“ te projekt "Diplomirani gledatelj" u HNK Ivana pl. Zajca. Voli nogomet, sarkazam i stvarati nered.

O zbirci "Moramo postati konkretni", VBZ, 2015.
Novi glas hrvatske poezije, Željka Horvat Čeč uspješno se služi različitim pjesničkim registrima kako bi pronašla pravi glas kojim bi oblikovala traume odrastanja, bolesti, ljubavi, zlostavljanja... koje pokušava analizirati i razumjeti u knjizi Moramo postati konkretni. Ili kako bi se suprotstavila primitivizmu i nasilju, prokazala glupost, prekoračila konvencije... Pripovjedačica, ako se tako može nazvati pjesnički glas u prvom licu, oblikuje svijet na čijem suprotnom polu stoji drugi kojeg se boji i kojem se pokušava približiti. To prilaženje drugom često je praćeno strahom i sumnjom, a seks, kao jedna od strategija tog približavanja, uz ljubav naravno, najčešće je trenutak oduška, slobode, brisanja granica. I u dužim narativnim dionicama, i u onima u kojima su veze između označitelja i označenog mnogo labavije, Željka Horvat Čeč pokazuje zavidnu spisateljsku vještinu, ali i hrabrost, jer doista je, usprkos posvemašnjoj seksualiziranosti društva, i danas rijetkost da jedna pjesnikinja tako konkretno, a daleko od svake banalnosti, progovori o ženama i muškarcima u intimnom i društvenom klinču.