Prvijenac Kamelije Habulin treba pročitati više puta - "može nam vratiti vjeru u nas same"

Julijana Marčec | 18.5.2023. u 09:33h | Objavljeno u Društvo

Naslov "U traganju za izgubljenom sobom", uz jasnu prustovsku asocijaciju i u vezi s njom, ukazuje na traganje za zaključanim vratima i sadržajem soba iz njenog sna, slikom koja se kao lajtmotiv smišljeno i sustavno ponavlja tijekom narativa

U varaždinskoj knjižnici prošlog je četvrtka, 11. svibnja, predstavljen prvi roman Varaždinke Kamelije Habulin "U traganju za izgubljenom sobom".

Ispričala svoju priču

Riječ je o autobiografskom romanu u kojem je autorica vješto povezala prozne tekstove sa stihovima te kroz njih ispričala svoju priču od najranijeg djetinjstva koje je provela u Novom Marofu i u Parizu pa sve do današnjih dana, kada živi i radi kao učiteljica u Varaždinu.

- Neću otkriti što je bilo presudno da sam prije trinaest godina počela pisati, jer bih time otkrila previše o romanu, a voljela bih da svatko tko će ga pročitati sam otkrije što me na to potaknulo. Prvo sam pisala dnevnik, a zatim prozne tekstove i nakon toga poeziju. Ovaj sam roman počela pisati prije četiri godine i sretna sam što je objavljen. Reakcije onih koji su ga dosad pročitali su raznolike i zanimljive - rekla je autorica dodavši kako je pišući otkrivala svoju kreativnost, pa već radi i na novom romanu, svojevrsnom nastavku koji će otvoriti nova "vrata".

Urednik romana je Milan Novak, a recenzent gimnazijski profesor Hrvoje Kristan.

"Vedrina, humor i smijeh usprkos patnji"

- Već nas i sam naslov autobiografske poetske proze Kamelije Habulin poziva na ulaganje razigranog napora u ono što nas čeka, uranjanje u dvosmislice i izmislice, asocijacije i otvaranje vlastitog uma i srca. Naslov, uz jasnu prustovsku asocijaciju i u vezi s njom, ukazuje na traganje za zaključanim vratima i sadržajem soba iz njenog sna, slikom koja se kao lajtmotiv smišljeno i sustavno ponavlja tijekom narativa. To je, naravno, traganje i za izgubljenim sebstvom - napisao je u recenziji profesor Kristan, naglasivši pritom kako ovu knjigu treba pročitati više puta "jer nam može vratiti vjeru u nas same i smisao svega što se događa oko nas", ali i jer odiše vedrinom, humorom i smijehom usprkos patnji.

Veliku podršku pri izdavanju ovog romana pružila joj je i pjesnikinja Ljubica Ribić, a roman je tiskan u izdanju Udruge Ritam misli. Na predstavljanju je autorica čitala ulomke iz romana, a za glazbene minute pobrinuli su se njen otac Zlatko Krstić i profesor Darko Rušec.