U srijedu 28. svibnja,s početkom u 19 sati u varaždinskoj Palači Herzer, moći će te zaviriti u Varaždin kakav je bio davne 1763.
Mladi student povijesti i filozofije Benjamin Novosel donosi predavanje „Povijest slobodnog zidarstva u Varaždinu“ koji će se dotaknuti opskurnih i zagonetnih života varaždinskih slobodnih zidara, temu kojoj je posvetio i svoj završni rad.
Kao dio najave ispričao je ponešto o vezama između masona i urbanog razvoja grada na primjeru varaždinskog groblja.
Znano kao jedno od najljepših groblja u Europi, Varaždinsko groblje iz godine u godinu privlači velik broj posjetitelja zbog svog estetičkog, prirodnog i spokojnog ambijenta. U današnju formu preuredio ga je Herman Haller godine 1905. koji je vršio funkciju upravitelja groblja.
Iako je Haller znan kao „otac“ varaždinskog groblja izgradivši njegov dugovječni identitet, začetak istog pronalazimo u 18. st. Svoju ranu prošlost varaždinsko groblje duguje varaždinskim slobodnim zidarima.
Naime, nakon proglasa Marije Terezije o zabrani ukopa unutar gradskih zidina 1768., gradske vlasti počinju tražiti novo mjesto za ukopavanje pokojnika.
Do tada su se tijela pokojnika kroz stoljeća ukopavala na nekoliko razdvojenih groblja gradskih crkva poput crkve Sv. Nikole, Franjevačke crkve, te na mjestu današnjeg autobusnog kolodvora pokraj Kapucinske crkve, sa iznimkama ukopavanja gradskog plemstva unutar crkvenih kripti.
- Povijest današnjeg groblja začeta je 1773. kada fizik Ivan Krstitelj LaLangue sadi 700 čempresa na trenutnoj lokaciji. Tako je niknuo „Pekel“ ili „ezoterijsko dio“ varaždinskog groblja. LaLangue je bio učenik bečkog ljekara i slobodnog zidara Gerharda von Svitena koji je ujedno bio personalni ljekar carice Marije Terezije.
I sam LaLangue bio je slobodni zidar, postavši članom prve hrvatske lože u Glini „Ratno prijateljstvo“ između 1759. i 1764. zajedno sa ocem hrvatskog slobodnog zidarstva Josipom Kazimirom Draškovićem.
Nalazimo ga i na popisu osnivača varaždinske lože „Savršeni savez“ kao prvog nadziratelja. Uspostavom „Pekela“ začeta je povijest današnjeg groblja. Prve ličnosti koje su groblje nazivali svojim zagrobnim domom bili su upravu slobodni zidari.
Još danas nalazimo veći broj spomenika koji aludiraju na njihovo djelovanje kroz 18. st do konačne zabrane 1795. godine povodom urote Ignjata Martinovića.
U „Pekelu“ pronalazimo brojne spomenike okićene motivom božjeg oka, aktivnim simbolom slobodnog zidarstva koji u Hrvatskoj postaje aktualan od završetka Sedmogodišnjeg rata, kao i motiv krnje piramide koji je također često povezan sa slobodnim zidarstvom na Europskoj razini .
Nažalost, veći dio spomenika je „prožvakao“ zub vremena, te su oštećeni zbog starosti. Unatoč tome, ostaju kao podsjetnik bogate povijesti Varaždina na koju se ponekad valja osvrnuti i njome zaviriti u vremena kad je Varaždin bio sjedište banskog vijeća, dom brojnih cehova i europskog kulturnog života.
Priča o varaždinskom groblju samo je jedna od mnogih intrigantnih veza između masonskog djelovanja i urbane povijesti grada Varaždina. S temom sam se počeo baviti upravo iz interesa prema lokalnoj povijesti kao i zbog nezastupljenosti iste u znanstvenoj literaturi.
Posebne zahvale naveo bih prof. dr. sc. Dubravci Božić Bogović na mentorstvu, kolegici povjesničarki umjetnosti Luciji Bičak-Radušević na pomoći pri istraživanju i kompiliranju materijala za predavanje, te ravnatelju gradskog muzeja Varaždin Miranu Bojaniću Morandiniju na iskazanom povjerenju i interesu za temu - komentirao je Benjamin Novosel.
Tko su bili varaždinski slobodni zidari čije simbole pronalazimo diljem grada? Koju su ulogu igrali u razvoju grada? Gdje su se sastajali? U kojoj su vezi s varaždinskim cehovima?
Na ta i još mnoga druga pitanja odgovore možete dobiti u Srijedu 28.5. u 19 h u prostoru gradskog muzeja Varaždin – Palači Herzer.
