"Glazba i kazalište na poseban nas način liječe i zbližavaju" Foto: Drazen Sokcevic

"Glazba i kazalište na poseban nas način liječe i zbližavaju"

Julijana Marčec | 17.5.2021. u 19:01h | Objavljeno u Društvo

Sofija Cingula, varaždinska mezzosopranistica i predstojnica Odsjeka studija Solo pjevanja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, i u vrijeme pandemije koronavirusa ima pune ruke posla. Osim što se uspješno nosi s izazovima koje pred nju stavljaju raznoliki modeli nastave, vrlo je aktivna i na pozornicama.

Prošloga je tjedna ponovno nastupila pred publikom u INK Gradskom kazalištu Pula, u operi Caccia lontana, a odlično se snalazi i kao asistentica redatelja Marina Blaževića u jednoj od najpoznatijih Verdijevih opera Traviati, koja je premijerno izvedena početkom veljače u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, a u kojoj nastupa i u ulozi Flore Bervoix. U slobodno vrijeme priprema Koncert u mraku, koji će biti održan u lipnju u varaždinskom kazalištu, a najavila je i radno ljeto.

- Ako smo mi umjetnici tijekom pandemije išta naučili i posvijestili, onda je to spoznaja kolika je privilegija nastupati pred publikom uživo, u suzvučju s ostalim kolegama. Rijetka sam sretnica koja sam posljednjih mjeseci zaista radila punom parom i s vrhunskim glazbenicima u različitim segmentima kazališne umjetnosti. Svaka produkcija koju sam odradila pokazala mi je da (nas) glazba i kazalište na poseban način liječe, zbližavaju, ruše sve prepreke i distance – pandemiji usprkos. Cacciu lontanu nismo igrali više od godinu dana. Prvi prošlogodišnji lockdown prekinuo je planiranu seriju od četiri izvedbe nakon samo jedne odigrane predstave. Vratiti se ponovno baš toj predstavi imalo je za nas čak i simbolično značenje, a susret s publikom, među kojom su neki prevalili velike udaljenosti da bi bili s nama, bio je veliki dar i neopisiva radost. Brojčani limiti dozvoljenih posjetitelja nimalo ne utječu na naš stvaralački zanos i žar izvođenja. Često sam u ovih godinu dana rekla kako je naša publika trenutno zaista žuđena i svakome ponaosob više nego ikada dugujemo cijelo svoje biće i to im bez zadrške darujemo. Inače, muzički gledano, Smareglin operni prvijenac izazovna je partitura. Riječ je o vokalno zahtjevnoj, ali prekrasnoj jednočinki, koju publika svaki puta odlično prihvati. Uživali smo prošli tjedan u Puli, od prve probe do zadnje izvedbe - istaknula je Sofija Cingula s kojom smo razgovarali o radu tijekom koronakrize i planovima za dalje....

Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...

Označeno u