Sredinom 1770-ih godina, slobodno zidarstvo sve je popularniji trend u koji se uključio dobar dio intelektualnog sloja kasnog 18. stoljeća.
Na hrvatskom prostoru u vrlo kratkom vremenu osnovane su mnoge lože uključujući varaždinsku, zagrebačku, križevačku, itd… Ipak, ovom trendu vezanom uz porast i širenje masonstva stati će na kraj nova centralistička politika.
Liberalne ideje slobodnih zidara
Na vlast 1765. stupa Josip II. čiji se način vladanja jasno kosio s liberalnim idejama koje su zastupali slobodni zidari.
Kako bi spriječio sukob interesa, u prosincu 1785. Josip II. izdaje patent kojim rad slobodnih zidara stavlja pod nadzor države.
Poslani su nalozi ložama u čitavoj Monarhiji, obavijestivši ih o novom zakonu. Ipak ni sam Josip II. nije mogao u potpunosti zanijekati pozitivan doprinos slobodnih zidara, pa ložama ističe zahvale u “pomaganju bližnjih, pomoći siromasima i odgoju mladeži”.
Unatoč tome, strah od pruskog utjecaja kroz masonstvo caru se pokazao kao presudan u zauzimanju stajališta prema tajnom društvu. Prema novim zakonima ograničio se broj aktivnih loža na jednu po svakom gradu, nalaže se prijavljivanje dana i sata sastanaka loža gradskom poglavarstvu te se zabranjuje održavanje sastanaka u mjestima bez gradskog poglavarstva.
Nakon objave patenta Josipa II. broj loža kao i članova slobodno zidarskih loža počinje znatno opadati. Iste godine ukinuta je i bečka loža Zun wahren eintracht.
Kao rezultat patenta u Varaždinu 1785. prestaje postojati loža Savršeni savez, no loža Prijateljstvo nastavila je postojati do konačne zabrane 1795.
Požar napravio svoje
Valja napomenuti kako je dobar dio članova napustio varaždinske lože već nakon požara 1776. te se preselio u razne europske lože. Nove regulacije tek su ubrzale već načet proces dekadencije lokalnih loža.
Još od samog početka, tajna društava bila su trn u oku austrijskoj centralnoj vlasti. Josip II. je svojim regulacijama stvorio put propasti slobodnog zidarstva, no Leopold II. završio je slobodnozidarski trend apsolutnom zabranom ikakve masonske djelatnosti u čitavoj Habsburškoj Monarhiji.
Konačna zabrana bila je plod urote Ignjata Martinovića, jakobinca i revolucionara koji je svojim radikalnim političkim idejama i pokušajem rušenja carske vlasti, opskrbio zabranu djelovanja svim tajnim društvima, te tako i slobodnom zidarstvu.
