Kao i većina slobodnozidarskih loža na području Hrvatske, varaždinske lože bile su dio Draškovićeva slobodnozidarskog sustava. Taj je sustav bio poznat pod latinskim nazivom Systema Constitutionis Latomiae Libertatis sub Corona Hungaria in Provinciam Redactae, odnosno kao “Draškovićeva opservancija”.
Naziv se također odnosi na istoimeni dokument koji je služio kao ustav loža unutar tog sustava (svojevrsna hrvatska inačica Andersonove konstitucije u Engleskoj) a pod njegovu su nadležnost spadali Varaždin, Budim, Zagreb, Križevaci, Osijek, Glina i Lika.
Dokument je sastavio grof Ivan VIII. Drašković, a njegov je nastanak povezan s osnutkom Draškovićeva sustava u dvorcu Brezovica.
Danas predstavlja jedan od rijetkih sačuvanih izvora za proučavanje povijesti masonstva na hrvatskom prostoru.
Zahvaljujući tome, pruža dragocjen uvid u unutarnja pravila loža, njihov ustroj, dužnosti članova, temeljne vrijednosti i opća načela djelovanja.
Jedan od središnjih vrednota masonstva bio je altruizam, odnosno pomaganje potrebitima kao i šire filantropsko djelovanje.
Neke su lože čak imale posebne riznice za dobrotvorne svrhe. U pogledu organizacije, ložama je upravljao starješina, čija je dužnost uključivala i brigu o članovima, dok su druge ključne funkcije obavljali časnici poput nadzornika i cenzora.
Među vrlinama, osobito se isticala šutljivost, koja je bila temelj za tajan i neometan rad lože.
U djelu dokumenta koji nosi ime Rituale navedeni su procesi primanja članova lože, odnosno detaljni opisi inicijacijske ceremonije.
Nakon procesa incijacije, novom članu objašnjavaju se osnove funkcije lože uz temeljne simbole i načini raspoznavanja. Slobodno zidarstvo tijekom 18. st. nije bježalo od svojih zapadno-kršćanskih korijena, kao ni od veza sa starijim hebrejskim misticizmom.
Većina masonskih simbola tako je preuzeto upravo iz judeo-kršćanske vjerske tradicije. Iste veze s kršćanstvom možemo pronaći u Draškovićevom sustavu. Slobodni zidar morao je vjerovati u neku vrstu božanstva.
Uobičajeno bi se to svodilo na vjeru u “velikog arhitekta” no, ne eksplicitno u boga neke specifične religije, što je činilo masonstva podosta liberalnim i tolerantnim.
Na kraju, valja napomenuti kako je osim fokusa na društveni boljitak, slobodno zidarstvo u 18. st. predstavljalo i vrstu društvenog kluba, no, posjedovalo je i aspekt interesne skupine.
Uz sve to, slobodno zidarstvo je na hrvatskom prostorima činilo koljevku i utočište liberalnih ideja koje su uvelike postale temelj modernog društva poput jednakosti svih ljudi neovisno o staležu ili bogatstvu, ali i težnja već spomenutoj vjerskoj toleranciji.
