Varaždinski Franjevački trg danas je teško zamisliti bez svojih prepoznatljivih središnjih obilježja.
Kip Grgura Ninskog, podignut 1927. godine, jedan je od njegovih najistaknutijih simbola, a uz njega se nalaze crkva sv. Ivana Krstitelja i Franjevački samostan, koji zajedno čine povijesnu i urbanističku cjelinu trga.
Podrijetlo crkve Sv. Ivana Krstitelja obavijeno je različitim interpretacijama, ponajviše zbog oskudnih i neujednačenih povijesnih izvora. Jedna od predaja povezuje njezin nastanak s razdobljem križarskih ratova.
Prema toj priči, na mjestu današnje crkve nekoć je stajala znatno starija drvena crkvica iz 13. stoljeća, koju su navodno podigli ivanovci (hospitalci), križarski red posvećen bolničkoj i karitativnoj djelatnosti.
U skladu s njihovom prirodom, uz crkvu je istodobno djelovala i bolnica. Već u 16. stoljeću pojavljuje se predaja prema kojoj su franjevci preuzeli stariju križarsku crkvu.
Međutim, zbog nedostatka čvrstih dokaza i različitih tumačenja povijesnih izvora, pitanje prisutnosti ivanovaca u Varaždinu i dalje ostaje otvoreno i neriješeno u historiografiji.
Ono što se sa sigurnošću može utvrditi jest da su franjevci u Varaždin stigli još u srednjem vijeku te da je crkva sv. Ivana Krstitelja u nekom obliku postojala već od 13. stoljeća.
Iz ranijeg razdoblja potječe i crkvena kripta. Tijekom 16. stoljeća crkva je izgleda doživjela određene preinake i popravke.
Izvori nam svjedoče kako u prvoj polovici 17. stoljeća franjevci uz staru crkvu podižu novi samostan.
Sredinom istog stoljeća započinje i gradnja nove crkve, dok će njezin interijer tijekom sljedeća stoljeća prolaziti postupne adaptacije, dogradnje i stilske preobrazbe, odražavajući promjene liturgijskih potreba i umjetničkih ukusa vremena.
Izgradnja crkve kakve znamo danas trajala je još tijekom 20. stoljeća, kako bi u konačnici postala jedna od najprepoznatljivijih simbola grada.
