Gradski park Graberje danas je poput mnogih baština gotovo neprimjetan dio varaždinske svakodnevice, no jedan koji svakako potpada u neizostavljiv dio gradskog identiteta. Osim mnogih drveća koja krase njegove šetnice,
Graberje je dugogodišnji dom sportskih manifestacija te više obrazovnih ustanova. Ipak, rijetko koji prolaznik je upoznat s njegovom prošlosti.
Još ga davne 1827. god. Ladislav Ebner spominje kao jedan od tri varaždinska parka za razonodu, a povijest samog parka počinje drugom polovicom 18. st.
Veliki vrt “Prater”
Graberje se smjestilo između nekadašnjeg zapadnog i sjevernog grabišča, djelu grada koji se intenzivnije počeo razvijati nakon požara 1776. god. rušenjem gradskih zidina.
Već 1773. godine u blizini današnjeg Graberja, zaslugom gradskog fizika Ivana Krstitelja Lalanguea, niknulo je novo Varaždinsko groblje. Ipak, zbog svog smještaja izvan gradskih zidina, groblje se nije intenzivnije upotrebljavalo sve do kasnijeg razdoblja.
Većina poteza od gradskog centra prema današnjem groblju bila je nenaseljena, s iznimkom dijelova bliže gradskoj jezgri.
Osim groblja, krajem 18. stoljeća u blizini Graberja stajala je i Palača Janković, reprezentativna građevina na potezu prema Hallerovoj aleji, u kojoj se danas nalazi Rudarska škola.
Krajem 18. st. na mjestu parka Graberje spominje se veliki vrt nazvan “Prater”.
U to vrijeme grof Czindery težio je gradnji streljane na spomenutom području, kako bi i Varaždin po uzoru na Zagreb, gdje je streljana postojala još od 1786. god., imao vlastito Streljačko društvo.
Dozvolu za gradnju Czindery je dobio 1793. god., pa je tako 1819. u Varaždinu osnovano Streljačko društvo, čiji su članovi, osim plemstva, bili ugledni trgovci i aristokrati.
Radilo se generalno o njemačkim Varaždincima, te društvo nikada nije brojilo velik broj članova.
Neke od članova između ostalog činili su povjesničar Ladislav Ebner, vlasnik ljekarne “K Zlatnom Anđelu” i obiteljski prijatelj Ljudevita Gaja ljekarnik Johann Hallter, torbar Joannes Ilichmann, oružar Johann Prosovsky, te član bogate trgovačke obitelji Franz Puszt.
Opstala grabova drva
Već iduće 1820. na inicijativu grofa Czinderya podignuta je i sama zgrada Streljane. Zgrada je sadržavala prostranu dvoranu, blagovaonu, te sobu za pušenje. Spomenuta dvorana koristila se za pucanje, te su neke od meta, koje bi se darivale pobjednicima, sačuvane i danas u inventaru varaždinskog muzeja.
Uz glavnu dvoranu, spominje se i posebna, prigrađena plesna dvorana, gdje su obitavale supruge i kćeri članova društva. Potkraj jeseni u dvorani bi se priređivali posjećeni plesovi, no, kroz cijelu godinu dvorana je služila i kao mjesto održavanja sastanaka te zabava članova društva i njihovih obitelji.
Za djecu je čak uz Streljanu postavljen i vrtuljak. Tijekom aktivnosti Streljačkog društva, čitavo područje Graberja prigodno se nazivalo “Streljana”.
Pred zgradom Streljane 1827. godine članovi društva zasadili su razno drveće poput lipa, topola i graborovog drva. S vremenom je tamo narasla svojevrsna šumica, gdje su se kroz ljeto održavale razne svečanosti.
Šumica je dobila ime “Graberje”, zato što su od zasađenih stabala opstala uglavnom grabova drva. Tako je začet današnji varaždinski park.
Danas Graberje više ne nosi odjeke plemićkih pušaka ni zvukove plesova aristokratskih obitelji, no i dalje čuva duh vremena u kojem je nastalo.
Streljačko društvo propalo je krajem 19. st., a dvorane i zabave ostale tek u tragovima povijesnih zapisa. Ipak, iz šumice koju su članovi Streljačkog društva zasadili izrasla je gradska oaza u kojoj mnogi Varaždinci i njihovi gosti traže predah od svakodnevice.
Ono je tako, poput mnogo varaždinskih kutaka, mjesto gdje se spajaju prošlost i sadašnjost.
