Godina je 1848. i ulogu hrvatskog bana nedugo je preuzeo miljenik naroda Ban Josip Jelačić.
Jedna od značajnijih opasnosti za Monarhiju predstavljala je pojava velikomađarske politike pod utjecajem reforma Josipa II.
Kao fenomen, mađarizacija je bila protuteža politici germanizaciji još od kraja 18. stoljeća.
Pojava agresivnije velikomađarske politike nakon razdoblja franzjozefinskog apsolutizma, počela se manifestirati kroz razne društvene pojave. Najistaknutija je ipak bila u pojavi agresivne mađarizacije naprema Banskoj Hrvatskoj.
Ovo je u Banskoj Hrvatskoj dovelo do razvoja anti-mađarskog raspoloženja kao i potaklo potrebu za razvijanje dublje ideje hrvatske nacionalne svijesti.
No, uz mađarizaciju pojavila se stvarna prijetnja i težnja odcjepljenja Mađarske od Austrijske cjeline. Svoju kulminaciju i privremeni slom velikomađarska politika doživjet će upravo za vrijeme bana Josipa Jelačića.
15. ožujka 1848. g. izbijaju nemiri u Pešti, prilikom čega su Mađari raspustili Ugarsko namjesničko vijeće i sastavili novu vladu na čelu sa grofom Batthayaniem.
Pritisak na cara Ferdinanda I. kao i njegove ministre sve je više rastao zbog unutarnje opasnosti.
Povijesni izvori cara Ferdinanda opisuju kao umjerenog vladara, no, ono što mu je definiralo vladavinu je njegova “nesposobnost” za istu iz zbog raznih zdrastvenih poteškoća.
Austrija će u tom trenutku svog prirodnog saveznika naći u Banskoj Hrvatskoj, državi koja također teži vlastitoj samostalnosti, no ne približno toliko agresivno.
Iako je Jelačić mirnim putevima nastojao ostvariti suradnja s Ugarskom vladom, ubrzo je jasno kako zbog velikomađarskih težnji isto nije moguće.
Povodom toga, kao i sve intezivnijim ispadima mađara, poput upada na hrvatske prostore, rat postaje neizbježan. Bečki vojni krug shvaćao je isto, te neko vrijeme radi na planu rata s mađarima.
Prigrlivši Hrvate kao svoje prirodne saveznike, Jelačić 7. rujna 1848.g. kreće u rat zbog primarno hrvatskih, a sekundarno austrijskih interesa.
Upravo je zato u Varaždinu 10. rujna 1848. ban Josip Jelačić održao svoj povijesni govor pripremajući se za pohod na Mađarsku i povratak Međimurja, koje je tada pripadalo Zaladskoj županiji.
