Dobri duh vrtića u Gortanovoj Nevenka Herceg otišla u mirovinu: "U svakom kutku još tražim dječji osmijeh!"

| 11.10.2021. u 16:00h | Objavljeno u Društvo

- Prekrasno mi je bilo raditi s djecom. Ponosna sam što sam dio svog života provela s njima, što sam učila od njih, prolazila raznorazne nestašluke i igre. U mirovini sam mjesec dana, ali još uvijek gledam u kojem kutku će me dočekati veseli dječji osmijeh. Kroz sve te godine toliko se vežeš uz djecu i sada se pitam hoću li moći bez njih - rekla je Nevenka Herceg, odgojiteljica i dugogodišnja voditeljica vrtića u Gortanovoj u Varaždinu koja je s 1. rujnom ove godine otišla u mirovinu. I to s 45 godina i 11 mjeseci radnog staža! Dobri duh Gortanove, kako za nju kažu njezine kolegice, od malih nogu je htjela biti odgojiteljica.

- Bila sam tako sretna što sam među prvima upisala školu za odgojitelje u Zagrebu. Završila sam i Glazbenu školu kod profesora Marijana Zubera, likovno sam nadarena, a sve to dobro mi je došlo u radu s djecom, ali i donijelo dodatne bodove na prijemnom. Školu sam završila 1976. godine, praksu sam obavljala po zagrebačkim vrtićima, u to sam vrijeme završila ispit za vatrogasca i bila sam uključena u sportski život Zagreba. Čim sam završila školu vratila sam se u Varaždin i odmah sam se zaposlila u Dječjem vrtiću Varaždin, u Graberju. Nakon nekoliko godina rada upisala sam predškolski odgoj i obrazovanje na Pedagoškom fakultetu u Čakovcu te sam diplomirala - doznali smo od naše sugovornice koja je u počecima radila u putujućem autobusu.

- Osamdesetih godina prošlog stoljeća nisu sva naselja u Varaždinskoj županiji imala vrtiće. Naš je vrtić imao tri putujuća autobusa, s kojima smo obilazili ta udaljena mjesta kako bi ta djeca bila uključena u predškolski odgoj i obrazovanje. Uvjeti za rad u autobusima bili su jako teški. Stolovi unutar autobusa bili su fiksirani, a grijali smo se na naftu, pa je zimi po nafti znao smrdjeti cijeli autobus. No mi odgojitelji snalazili smo se i koristili svaku priliku da s djecom budemo na otvorenom: istraživali smo prirodu, šume, voćnjake - prisjeća se naša sugovornica.

Nakon 10 godina putujeće avanture vratila se u vrtić, u Gortanovu, gdje je radila sve do odlaska u mirovinu. U gotovo pola stoljeća rada bilo je, kaže, puno izazova.

Što nam je sve ispričala odgojiteljica i dugogodišnja voditeljica vrtića u Gortanovoj u Varaždinu čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...

Označeno u