Dugogodišnji nogometni trener i jedan od najpoznatijih nogometnih stručnjaka, Varaždinac Branko Ivanković, ovogodišnji je dobitnik nagrade za životno djelo Grada Varaždina za svoje međunarodne uspjehe i promociju Varaždina na svjetskoj razini. Uoči dodjele javnih priznanja Grada Varaždina i povodom svoje odluke o završetku trenerske karijere, Ivanković je dao intervju Varaždinskim vijestima u kojima se prisjetio nekih od najznačajnijih trenutaka svoje 40-godišnje sportske karijere.
Teško je pobrojati sve što se postigli kao nogometni trener, počevši od bronce 1998. godine s hrvatskom nogometnom reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Jeste li zadovoljni svime što ste ostvarili?
Mislim da sam prezadovoljan svojom karijerom koja je objektivno impresivna. Osim što sam vodio veliki broj klubova, s kojima sam bio prvak, vodio sam i četiri reprezentacije, a kulminacija je svakako bio uspjeh s reprezentacijom Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.
Je li bio poseban izazov biti izbornik velike zemlje kao što je Kina?
Jasno da je za mene to bio baš izazov. Mislio sam si, odemo li na svjetsko prvenstvo, bio bi to prekrasan kraj moje karijere, ali se desilo tako kako se desilo. Mislim da je vrijeme da stanem i da u svoj život stavim neke druge prioritete. Na mlađima je da nastave s radom, a ja sam tu ako treba dati savjet. No, mislim da je vrijeme da se smirim, što se tiče trenerskog posla, da stanem na loptu.
Kao trener bili ste prvak s klubovima u tri države. Je li to itko ostvario od hrvatskih trenera?
Mislim da nije, da nitko nije bio prvak u tri različite zemlje. Bio sam prvak s Dinamom, zatim s kineskim klubom Shandong i iranskim Persepolisom. Ukupno imam 13 trofeja i uz pokojnog trenera Tomislava Ivića, najtrofejniji sam hrvatski trener u povijesti.
Koji Vam je trofej najdraži?
Kad govorim o trofejima, to su trofeji osvojeni i s reprezentacijama i s klubovima. Naravno, posebno mjesto u kolekciji je treće mjesto osvojeno s hrvatskom reprezentacijom u Francuskoj. To je bio početak naše nogometne dominacije, početak afirmacije i Hrvatske kao države i hrvatskog nogometa. I nema veće nagrade od te bronce iz Francuske.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Varaždinskih vijesti.
