Za naknadu štete tražili od OBV više od milijun kuna, a mogli bi ostati bez 245.000 kuna

Napisao/la: vv -
Za naknadu štete tražili od OBV više od milijun kuna, a mogli bi ostati bez 245.000 kuna Foto: Ilustracija/Arhiva VV

Na kraju ponovljenog postupka u ivanečkoj Stalnoj službi varaždinskog Općinskog suda, ponovno je odbijen tužbeni zahtjev radi naknade štete pri porodu veći od milijun kuna, podnijet od strane danas dvadesetogodišnje Varaždinke i njezinih roditelja protiv Opće bolnice Varaždin, kojoj će trebati solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 245.000 kuna, ukoliko presuda postane pravomoćna.

Pogreška kod procjene težine djeteta

U tužbi, koja je potkrijepljena mišljenjem ginekologa, navodi se da su prilikom poroda "zapela ramena" djeteta, odnosno danas dvadesetogodišnje Varaždinke. pa su ih ginekolozi nastojali osloboditi uz vanjski potisak na trbuh, kojim je dijete jedva "izgurano", uz komplicirani prijelom desne ključne kosti i oštećenja spleta živaca, što je rezultiralo parezom brahioradijalnih živaca desne nadlaktice, podlaktice i šake. To se, prema tužbu, dogodilo jer se pogriješilo kod procjeni težine nerođenog djeteta, odnosno nesrazmjera između njegove veličine i zdjelišta trudnice, koje nije niti izmjereno, a da je to učinjeno, porođaj bi morao biti dovršen carskim rezom, nakon kojeg bi se tada dobilo zdravo i neoštećeno dijete.

- Umjesto toga, novorođenče je doživjelo tešku traumu, što je sve rezultat loše procjene i ne prepoznavanja disproporcije i neadekvatnog dovršenja porođaja. Uslijed toga, ozlijeđeno dijete pokazuje trajne posljedice ozljeđivanja pri porodu, koje će doživotno nositi i biti doživotni invalid, navode kći i roditelji u tužbi.

Iako je ODO Varaždin odbacio njihove kaznene prijave protiv liječnika, koji su vodili porod, kao i da su ginekolozi OBV oslobođeni krivnje u kaznenom postupku nakon privatne optužbe, tužitelji smatraju da su za težak i doživotni invaliditet odgovorni upravo oni, a da tužena Opća bolnica odgovara kao ustanova.

 - Oštećena tužiteljica je žensko dijete kojoj je desna ruka doživotno invalidna i potpuno nesposobna za obavljanje bilo kakovih radova te će čitav život ulagati pojačane napore za obavljanje svakodnevnih poslova i morati će naučiti se služiti lijevom rukom, a neke poslove za koje su potrebne obje zdrave ruke neće moći obavljati te da će doživotno ostati invalid, što kod nje već sada izaziva duševne boli, a također će trebati doživotno osobu da se brine o njoj kod oblačenja, odijevanja i sl., navodi se u tužbi u kojoj su roditelji s osnove duševnih boli radi invaliditeta djeteta potraživali svaki po 500.000 kuna, ali su od toga odustali tijekom postupka. 

Nije bilo propusta

U odgovoru na tužbu OBV je navela da je majka, drugo tužiteljica zaprimljena u 40-tom tjednu trudnoće urednog tijeka, a i nalaz kod prijema je bio uredan. Čitavog tijeka poroda, koji je trajao tri sata, ni u jednom trenutku ništa nije ukazivalo na potrebu za operativnim završetkom poroda, pogotovo što je tužiteljica već pri ranijem, prvom porodu rodila dijete teško 4000 grama, a "veliko dijete", koje ima pravilan stav glavom, nije indikacija za operativno dovršenje poroda, iako prvo tužiteljica nije bila ni posebno veliko dijete.

- Uostalom, kada se glava, koja kod djeteta ima najveći opseg, uredno spušta i prolazi kroz porođajni kanal, to ukazuje da će se ramena i trup djeteta uredno poroditi, jer im je opseg znatno manji - navodi se u odgovoru OBV.

Nadalje, navodi se da nije točna tvrdnja tužitelja da je pri porodu došlo do kompliciranog prijeloma desne ključne kosti, a što je vidljivo iz kompletne medicinske dokumentacije, a da je oštećenje plexus brachialisa porođajna trauma koja se ne može predvidjeti i do nje dolazi kod djece veće porođajne težine, ali može doći i kod nedonoščadi, a dispozicijski faktor su disproporcija, nepravilni trudovi, produžen porod, kao i pozicije fetusa u uterusa, a također nemir, nesuradnja rodilje, odnosno izostanak voljnog tiskanja tijekom izgona, a što je bio slučaj kod drugo tužiteljice.

- Odmah po porodu primijećeno je da djetetu ruka visi uz tijelo i zato je fiksirana uz glavu, a što je standardna terapija, a po izlasku iz rodilišta dijete je upućeno fizijatru radi daljnjih terapija - odgovorila je OBV, naglašavajući da trauma koju je doživjela prvo tužiteljica nije posljedica propusta medicinskog osoblja tuženika  jer ono savjesno obavlja svoje poslove u okviru pravila struke.

 Uz ova medicinska objašnjenja, OBV je istaknula i prigovor zastare, navodeći da potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala, što bi u ovom slučaju bilo odmah nakon teškog poroda.

Protekao objektivni rok

Upravo odlučujući o potonjem prigovoru, sud je zaključio da je nastupila zastara potraživanja tužitelja na ime naknade nematerijalne i materijalne štete te je usvojio prigovor OBV u cijelosti. To temelji na nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, dopuni Fakultetskog mišljenja i iskazima liječničkih vještaka, koji su naveli da je u prosincu 1999. godine završilo operativno liječenje i da je fizikalna terapija započeta odmah po porodu te se provodi redovito i traje i danas pa se može zaključiti da je već do 1999. zdravstveno stanje prvo. tužiteljice bilo stabilizirano i liječenje završeno u smislu da se ne očekuje nikakav značajniji pomak u njezinom zdravstvenom stanju, dok je započeta fizikalna terapija trajala i nakon 2002. godine.

- Tako se da završetkom liječenja prvo tužiteljice može smatrati 20. veljače 2002. godine, dok je tužba po tužiteljima podnesena dana 5.rujna 2005. godine -  navodi sud koji je utvrdio da je protekao subjektivni trogodišnji rok, ali i objektivni petogodišnji rok zastare u smislu članka 376. ZOO-a.

Kako je ukazuje, objektivni rok zastare potraživanje naknade štete od pet godina od kada je šteta nastala primjenjuje se kad subjektivni rok od tri godine od kada se doznalo za štetu i počinitelja istječe izvan petogodišnjeg roka.

Sud je, nadalje, utvrdio da je odmah nakon teškog poroda utvrđeno da je došlo do povreda djeteta, prvo tužiteljice, te stoga smatra da je od tog dana počeo teći zastarni rok jer je majka, drugo tužiteljica, već tada saznala za štetu, odnosno posljedice porođaja i za osobe koje bi štetu počinile.

- Predmetnu tužbu za naknadu štete tužitelji su podnijeli dana 9.svibnja 2005. godine, dakle, nakon proteka objektivnog roka, roka od pet godina za podnošenje tužbe, tj. pet godina od kada su doznali za štetu i osobe koje su štetu počinile, zaključuje se u presudi protiv koje s može podnijeti žalba.

Presuda, koju je donio sudac ivanečke Stalne službe varaždinskog Općinskog suda, nije prva jer sporenju za naknadu štete pri porodu traje više od desetljeća. Naime, nakon tužbe 2005. godine sud je donio presudu 2010. godine. Na nju su tužitelji izjavili žalbu, koju je Županijski sud u Varaždinu 2013. godine odbio. Međutim, tužitelji su protiv presude Županijskog suda u Varaždinu izjavili reviziju, a Vrhovni sud RH je svojim rješenjem 2016. godine ukinuo presudu Županijskog suda u Varaždinu i presudu Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.