Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je žalbe državnog odvjetnika i optuženog Zdravka Fajfara, bivšeg direktora čakovečkog KDS-a, te potvrdio presudu Županijskog suda u Varaždinu kojom je potonji osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Uz to, oštećenom poduzeću KDS Čakovec djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev prema kojem u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude Fajfar mu treba na ime naknade štete isplati 2.165.000 kn, koliko si je s računa poduzeća isplatio na svoj tekući račun, dok je za kamate upućeno na parnicu.
Dok se državni odvjetnik žalio predlažući da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju, optuženi je tražio da se oslobodi od optužbe ili ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da mu se izrekne što blaža kazna.
VS RH, međutim, nije našao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, niti propust kod utvrđivanja činjeničnog stanja, odnosno da je neosnovano zaključeno da je na strani optuženog postojala namjera za počinjenje terećenog kaznenog djela, odnosno da je pokušavao prikriti podizanje novčanih sredstava sa računa oštećenog poduzeća jer da za to, kako je naglašavao optuženik, nije imao nikakvog razloga.
-Okrivljeni se brani da mu je žao što se sve dogodilo i da se na neki način smatra izigranim, budući da mu je bio obećan neki međunarodni kredit kojim bi vratio dug prema poduzeću, koji je nastao na osnovi pozajmica po osnovi ugovora o kreditu, koje je uzeo s računa društva, a potom uplatio na svoj osobni tekući račun, jer je imao u planu neke privatne poslovne aktivnosti. Taj dio obrane optuženika je prvostupanjski sud, prema mišljenju Vrhovnog suda RH, kao drugostupanjskog suda, s pravom otklonio kao neistinit i nevjerodostojan, navodi VS RH.
Pri tome VS RH ukazuje da je okrivljeni nije prezentirao uvjerljive dokaze za kredit, kao i da je mijenjao iskaz razloga uzimanja novca: najprije da je za uzimao radi liječenja bolesne supruge, a zatim da je to radio radi nekog zajedničkog posla sa svjedokom M. K. u realizaciji nekog zajedničkog međunarodnog kredita namijenjenog za gradnju apartmana na moru
-Takva prilagođavana i u tom dijelu nevjerodostojna obrana optuženika, uz činjenicu da su svjedoci, članovi nadzornog odbora naveli da je optuženik uzimao pozajmice od društva a da o tome nije obavijestio kao članove nadzornog odbora, a što je bio dužan po zakonu, potvrđuju ispravan zaključak suda prvog stupnja da je optuženik uzimao pozajmice od oštećenika upravo u namjeri da ih ne vrati, navodi VS RH te naglašava da ovakav zaključak suda prvog stupnja o namjeri postupanja optuženika dodatno osnažuje okolnost da je optuženik u situaciji kada se već saznalo da je uzeo novac sa računa oštećenika obećao kako će novac vratiti u svega nekoliko dana i da će za dug, bude li potrebno dati svu svoju privatnu imovinu, što međutim ni do danas niti djelomično nije učinio.
Nisu u pravu optuženik i državni odvjetnik, navodi VS, ni kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni.
Naime optuženik smatra da su utvrđene olakotne okolnosti na njegovoj strani podcijenjene pri čemu posebni apostrofira da se radi o jednom ekscesu u njegovu životu, dok državni odvjetnik smatra suprotno, tj. da su precijenjene, a otegotne okolnosti nisu u dostatnoj mjeri vrednovane…. No, čak i kad se djelo, uz ostale olakotne okolnosti promatra kao izolirani eksces, nije osnovan zahtjev optuženika za blažom kaznom, kao ni zahtjev državnog odvjetnika za težom kaznom, stoji u presudi.
