Bivši pročelnik i ludbreški gradonačelnik K.K. (70) nepravomoćno je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, koja mu je zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od 540 sati, zbog bludne radnje i jer je spolno uznemiravao drugu osobu kojoj je nadređen i time narušio njezino zdravlje.
Prema prvoj točci optužnice, okrivljeni je napravio bludnu radnju bez pristanka druge osobe tako što je od 1. lipnja 2018. do srpnja 2020., u službenim prostorijama Općine Martijanec, kao pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela, referenticu mimo njezine volje, već prilikom prvog dana zaposlenja dva puta uhvatio u predjelu grudi, a nakon toga za stražnjicu, dok ga ona nije u tome prekinula odmicanjem. To je više puta ponovio tijekom njezinog rada, a posljednji puta prilikom sastanka u srpnju 2020. kada je sjeo pokraj nje te ju uhvatio s unutrašnje strane lijevog bedra, pomičući ruku do njezinog međunožja, što je imenovana prekinula odmicanjem stolca od njega.
Osim toga, od sredine rujna 2021. do kraja studenoga 2021., u službenim prostorijama Općine Martijanec, kao pročelnik jedinstvenog upravnog odjela te koristeći tu okolnost, neprimjereno se ponašao prema višoj referentici, i to na način da ju je tijekom radnog vremena rukama dirao i milovao po vratu i ključnoj kosti prema grudima, stavljao joj ruku preko njezinog ramena, obuhvaćao ju rukom oko struka, stiskajući ju prema sebi, a dirao ju je i po nogama i stražnjici, prolazio rukom po struku u smjeru grudi, priljubljivao se uz nju prilikom mimoilazska, pritiskao ju na zid te tako hvatao za struk.. Sve to ona nije odobravala, ali se, s obzirom na podređeni položaj prema nadređenome, nije adekvatno mogla oduprijeti, već je uslijed osjećaja nelagode, nastojala s njime izbjegavati kakav kontakt. Cjelokupno ponašanje je za nju bilo ponižavajuće te je izazivalo bojazan i strah, budući da je bila primorana svakodnevno odlaziti na radno mjesto te se s njim sretati pa nakon što ga je opomenula zbog ponašanja i poslodavcu 2. studenoga 2021. podnijela pritužbu radi zaštite dostojanstva radnika, počeo ju je bezrazložno, gotovo svakodnevno i u prisutnosti drugih zaposlenika vrijeđati da ne radi dobro, govorio joj da neće zadovoljiti probni rok, zadavao radne zadatke koji se ne mogu izvršiti prema zadanim uvjetnima i rokovima, zadavao joj poslove koji nadilaze njezinu kvalifikaciju i nisu u njezinom opisu posla, krivio je za neispunjenje radnih obveza te zabranjivao kolegama da joj pomažu pri izvršenju radnih zadataka, zbog čega je zatražila liječničku pomoć u psihijatrijskoj ambulanti radi čega joj je dijagnosticiran kroničan stres i propisana terapija za smirenje uz uputu poštede od posla.
Okrivljeni se izjasnio krivim. Istaknuo je da se kaje zbog tih kaznenih djela koja je počinio, da iskazuje svoje duboko žaljenje ako je ikoga svojim postupcima povrijedio, smatrajući da je to nehotično radio ali ako je time povrijedio druge ljude, druge osobe, nije mu to bila želja i toga je sada svjestan. Smatra da je ovaj postupak jedna velika škola te smatra da upravo radi toga se takvo što više u budućnosti neće ponoviti.
Dok na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti, sud je kod izricanja kazne kao olakotne okolnosti cijenio da je okrivljenik u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenih djela koja su mu stavljena na teret, da je radi počinjenja iskazao i žaljenje i kajanje, kao i da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i da do sada nije osuđivan.
