Potvrđena je optužnica koju je Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, nakon provedene istrage, krajem prošle godine podiglo pred Općinskim sudom u Varaždinu podiglo protiv Filipa i Anđelka Mihalića zbog krivotvorenja lijekova ili medicinskih proizvoda, a sina i pranja novca.
-Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Varaždinu od 2. ožujka 2026. Rješenje o potvrđivanju optužnice otpremljeno je strankama te će po povratu svih dostavnica spis dobiti novi broj i biti dodijeljen raspravnom sucu, koji će nakon toga moći zakazati raspravu, doznajemo od suca Zvonimira Biškupa, glasnogovornika suda, koji napominje da rješenje o potvrđivanju optužnice, kao i optužnica, još nisu anonimizirani.
Potvrđivanje optužnice zadnji je korak pred početak suđenja tijekom kojeg će se utvrditi što je uistinu bilo s brzim antigenskim testovima, koje je prvenstveno iz Kine, a manjim dijelom iz Turske, uvozilo njihovo poduzeće Buryen, koje je bilo uvoznik brzih antigenskih testova za detekciju uzročnika bolesti COVID-19 kineskog proizvođača Boson, ovlaštenog za stavljanje u promet na području EU.
Naime, državno odvjetništvo tvrdi da su okrivljeni od 26. kolovoza 2022. do 25. svibnja 2023. na području Varaždina i u Turskoj, kao odgovorne osobe tvrtke Buryen organizirali u tvornici u Istanbulu proizvodnju neoriginalnih testova koji oponašaju sastav, izgled i pakiranje originalnih testova. Tako bi proizveli 1.326.000 komada neoriginalnih testova, koje su putem Buryena - lažno ih prikazujući kao originalne - uvezli u RH i prodali društvima i ustanovama na području RH, Grčke, Rumunjske, Austrije, Španjolske i SR Njemačke, ostvarivši time svom trgovačkom društvu protupravnu imovinsku korist u iznosu od 445.932,35 eura. Taj je iznos prvookrivljeni od 10. siječnja 2023. pa do 3. studenoga 2023. isplatio sebi kao osnivaču na ime ostvarene dobiti društva, a potom ga predao u banku radi oročenja, kako tvrdi državno odvjetništvo, radi prikrivanja porijekla protupravno stečenog novca koje je njegovo trgovačko društvo ostvarilo prodajom neoriginalnih antigenskih testova.
Međutim, nejasno je zašto bi se i kako to prao novac, koji je isplaćen s tvrtkinog računa u jednoj banci, a završio je kod bankarice druge banke, koja je već dulje vrijeme pod istragom zbog oštećenja desetaka klijenata. Ipak, ključno je u slučaju jesu li „neoriginalni testovi, koji oponašaju sastav, izgled i pakiranje originalnih testova“ uistinu bili neoriginalni i lažni, odnosno ispravno pokazivali prisustvo/izostanak korona virusa ili nisu.
Na našu zamolbu da pojasne pridjev “neoriginalni” u svom priopćenju, odnosno je li istraga pokazala jesu li ili nisu testovi ispravno pokazivali postojanje ili nepostojanje virusa kod testirane osobe te je li to uopće utvrđeno tijekom istrage ili nije te, ako nije, zašto nije - Županijsko državno odvjetništvo odgovorilo nam je nakon okončanja istrage.
-Sukladno odredbi članka 231. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku je istraga nejavna i neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka s ciljem da ih se učini dostupnim javnosti je kazneno djelo, a u predmetu je nakon dovršene istrage u tijeku donošenje državno odvjetničke odluke, poručeno nam je iz ŽDO, kojem smo isto pitanje postavili i nakon podizanja optužnice, ali dodatno pojašnjenje nismo dobili.
S obzirom da nije bilo i, čini se, i dalje nema nikakvih dokaza o neispravnom pokazivanju testova koje su uvozili iz Turske - a zapravo se ne zna ni što bi točno bilo neoriginalno i prema čijim mjerilima, unatoč navodima iz 24 časa da je “mladom Varaždincu najveći problem bila proizvodnja odgovarajućeg štapića za testiranje pa je on u Mihalićevu testnom kompletu zapravo jedini iz Kine” - Mihalići su podigli tužbu protiv nakladnika tabloida 24 sata, čiji su im predstavnici ponudili nagodbu već na pripremnom ročištu, što su oni odbili pa se nastavlja postupak u kojem je tuženi medij kao dokaz predložio upravo potvrđenu optužnicu.
Iako je u slučaju Buryen ključna stvar jasna, a to je da nema dokaza o neispravnosti testova koje je tvrtka uvozila ili bar za to javnost ne zna, još će trebati rasvijetliti što se točno zbivalo oko njih, i to zadnjih mjeseci prije povlačenja iz prodaje uslijed objava medija.
Nesporno je da je Buryen uvozio iz Kine Boson Rapid SARS-COV-2 antigen test za samotestiranje, i to prvi ili barem među prvima po izbijanju pandemije. Bilo je to 2021. godine kad ga kupuje od proizvođača Xiamen Boson Biotecha. Štoviše, Buryen postaje značajan kupac jer kineske testove prodaje poduzećima iz više europskih zemalja, od juga do sjevera.
Problem je nastao 2022. godine kada Švedska ukida skoro sve mjere opreza i prekida masovno testiranje na covid, a potonjem su se pridružile i još neke skandinavske zemlje. Da zbog pada potražnje ne bi propali uskladišteni testovi za zemlje sjeverne Europe, upute na skandinavskim jezicima zamjene se s uputama romanskim jezicima, budući da su se testiranja i dalje provodila u zemljama južne Europe. Radi toga, angažirani su studenti koji su stavljali upute u iznajmljenoj hali u Brezju.
Nejasno je, međutim, kako se, kada i zašto u svemu našla Turska: je li bila samo tranzitna zemlja za testove ili više od toga, odnosno zemlja njihove proizvodnje, kako se može zaključiti iz priopćenja državnog odvjetništva i policije. Naime, policija je već ranije objavila da su osumnjičeni “tijekom 2022. godine, putem trgovačkog društva u kojem su bili odgovorne osobe, od dobavljača iz Kine kupili strojeve i predmete koji su po svojoj namjeni i specifikaciji pogodni za izradu COVID testova i pratećih predmeta uz sam COVID test te izradu ambalaže za COVID testove, nakon čega je kupljena oprema predana u posjed trgovačkog društva sa sjedištem na području Turske”.
Znakovito, unatoč brojanim napisima, javno je i dalje nepoznato koje je tursko poduzeće i u kojem smislu poslovalo s varaždinskim Buryenom, poduzećem koje je osnovano još 2016. godine u Turčinu kao Buryen Clothing, a u rujnu 2021. skraćuje ime na Buryen te ubrzo svoje sjedište prebacuje u Varaždin te mijenja, odnosno nadopunjuje djelatnost.
Međutim, nešto se ipak zna. U ožujku 2020. Turska se našla među zemljama koje su prekinule kupovinu testova jednog kineskog proizvođača jer su bili točni u 30-35 posto slučajeva. No, godinu dana kasnije u Turskoj počinje proizvodnja kineskih testova, i to nakon što je poduzeće Turklab objavila da ima test na antitijela odobren od Ministarstvo zdravstva, koji se izvozi u 50 zemalja.
Je li Buryen poslovao s tom ili nekog drugom turskom tvrtkom registriranom za proizvodnju antigenskih testova (prema kineskoj licenci) i tu je došlo do problema? Ili je zapravo došlo do problema između turskog i kineskog poduzeća te kako su se tu (s)našla naša tijela progona – neka su od pitanja na koja bi se trebalo naći odgovore tijekom sudskog postupka koji će rasvijetliti slučaj koji puni medijske stupce, ali zapravo je malo toga jasno, osim da iza svega uopće ne stoji briga za zdravlje, već poslovni spor poduzetnika koji su našli način kako potaknuti medijske objave, odnosno istragu.
