Marina Bunić: Što još treba da mi se povjeruje da je osoba liječena, da je napadao prije Foto: Ivica Kruhoberec

Marina Bunić: Što još treba da mi se povjeruje da je osoba liječena, da je napadao prije

| 22.5.2019. u 18:13h | Objavljeno u Crna kronika
Ljekarne VŽŽ

Obrazlažući presudu, kojom je Nuša Bunić osuđena na 12 godina zatvora zbog ubojstva Nikole Tureka u lipnju 2017. godine, predsjednica sudskog vijeća varaždinskog Županijskog suda Ljiljana Kolenko ukazala je da se okrivljena prvobitno branila šutnjom, da bi svoj pismeni iskaz dala nakon 15 mjeseci, a dopunu svoje obrane također u pismenom obliku prekjučer, odnosno 20. svibnja.

-Sud je raspolagao materijalnom dokumentacijom i nalazima vještaka od vještačenja koja su se provodila tijekom istrage, odnosno kasnije tijekom dokaznog postupka. Nadalje, tu je bila i obrana, koju je okrivljena iznijela pismeno, odnosno nije ništa iskazivala usmeno niti je željela odgovarati na pitanja. To je pravo okrivljene, ali svojim pasivnim stavom onemogućila je sudu provjeru njezine obrane, to tim više što nije željela sudjelovati u rekonstrukciji događaja, ukazala je sutkinja Kolenko.

A ocjenjujući pismenu obranu okrivljene, kako je dodala, sud je nije prihvatio budući da je u nekim dijelovima kontradiktorna prema njezinim navodima, kao i iskazima svjedoka.

-Sud smatra da je okrivljena ne da okrivljena nije bila spremna dati svoj iskaz, već se nije htjela zaplesti u ono što govori, a na što jasno ukazuje nalaz psihijatrijskog vještaka koji navodi da je okrivljena u razgovoru s njim davala različite podatke pa je u više navrata bilo potrebno ponavljati pitanja kako bi se raščlani što je točno, napomenula je predsjednica sudskog vijeća.

Naglasila je da je psihijatar tijekom razgovora s okrivljenom primijetio da na postavljena pitanja odgovara uglavnom bez emocionalnog angažmana, uz tek diskretnu emocionalnu inkontinencu u vidu plača.

-Kod okrivljene se vidi osiromašenost, odnosno odsutnost aktivne pratnje, a kad se spomene djelo za koje je okrivljena, ona postaje potpuno ravnodušna. Psihijatrijski vještak zaključuje da okrivljena boluje od graničnog poremećaja ličnosti, koji prvenstveno karakterizira impulzivno ponašanje, promjena raspoloženja, nesposobnost kontrole osjećaja i reakcije na iste uz poremećenu predodžbu o sebi, nestabilne međuljudske odnose , sklonost autodestruktivnom ponašanju. Upravo takvo ponašanje navode psihijatrijski vještak tipično je za okrivljenu koja pokazuje inkluzivno ponašanje, bez razmišljanja o posljedicama za koje nudi površne racionalizacije koje s vremenom mijenja, navela je sutkinja.

Obrana okrivljene, kako je naglasila, neprihvatljiva je.

-Prvobitno tvrdi da je bila napadnuta, zatim govori o pokušaju silovanja, a potom o silovanju. No, ono što opisuje potpalo bi pod bludne radnje. Ovo vijeće smatra da je obrana okrivljene neživotna, nelogična i neistinita pa je stoga i neprihvatljiva. Naime, okrivljenica je napisala svoju verziju događaja, bez da je omogućila sudu i strankama da joj postavljaju pitanja i da razjasne što se u inkriminirano vrijeme doista zbilo. Tvrdila je da joj je oštećeni prijetio nožem, koji je uzeo iz pretinca automobila na mjestu suvozača, opisuje način na koji ju je napao, opisuje način na koji su se valjali po travi, navodi da ju je oštećeni bacio na haubu automobila, da je ona uzela nož za koji uopće ne objašnjava kako se tamo našao i da ga je stavila ispred sebe, a da se oštećeni nabio na njega u naletu na nju. To je sudu neprihvatljivo, to tim više što je sudsko-medicinska vještakinja konstatirala da je oštećeni zadobio jednu ubodnu ranu s lijeve strane vrata, ozljedom arterije, koja je opasna po život. Rana je nastala zamahom, a nije ubodna, i to nožem kakav može biti onaj nađen na licu mjesta, rekal je sutkinja.

U dokaznom postupku, kako je dodala, provedeno je traseološko i sudsko medicinsko vještačenje, a oba vještaka se nisu mogla složiti je li do ozlijede oštećenog došlo unutar ili izvan kabine vozila.

-Međutim, s obzirom na tragove krvi smatraju vjerojatnije da je do ozlijede došlo izvan vozila, što ukazuje i okrivljena, navodeći da je nešto špricnulo za što je kasnije shvatila da je krv, nakon čega je pobjegla, rekla je sutkinja.

Oštećeni, kako je dodala, otišao je do vozila, što se vidi iz tragova, sjeo i odvezao se do Kumičićeve ulice.

-Okrivljena je otišla do portirnice Aquatehnike te zatražila pomoć. Zaštitar, nakon što mu je rekla da ju je napao bivši dečko, zaključio je da je ona žrtva te joj dopustio da se ona istušira, a zatim pozvao njezinog oca Danka Bunića na njezinu zamolbu. On je ubrzo stigao. Dakle, okrivljena uopće nije spominjala zaštitaru da je oštećeni ozlijeđen i da mu je potrebna pomoć, već se bavila sama sa sobom, naglasila je sutkinja.

U međuvremenu oštećeni se odvezao do Kumičićeve te zaustavio svoje vozilo jer više nije imao snage voziti.

-Sa svog mobitela je u 3.21 sat nazvao je 112 te rekao „Moje je ime Nikola Turek, vozim se s Drave prema Hitnoj. Cura me vpičia u vrat u venu. Kroz cijelo vrijeme je teško disao, Na upit gdje se nalazi, oštećeni se više nije javio, ukazala je sutkinja dodavši da je na tom mjestu Tureka pronašao svjedok.

Sud je zaključio kako je djelo za koje se okrivljena tereti počinjeno s namjerom jer je bila svjesna obilježja kaznenog djela ubojstva jer je htjela ostvarenje tog kaznenog djela, a na što upućuje njezino ponašanje i futrola noža pronađena u torbici, a koja odgovora nožu s kojem je počinjeno ubojstvo.

-Tu nema nužne obrane pa tako nema ni prekoračenja nužne obrane. Treba reći i da je okrivljena zadobila neke ozljede, no s obzirom da ona nije htjela odgovarati na pitanja nije utvrđeno na koji način ih je zadobila. Iako tvrdi da ih je nanio oštećeni što sud ne prihvaća. Ona je te ozljede mogla nanijeti sama sebi nakon kaznenog djela. Okrivljena tvrdi da ju je napao oštećeni pa teret dokaze leži na obrani, napomenula je sutkinja obrazlažući kaznu, koja je mogla biti od 5 do 20 godina, a na kraju je 12 godina, uzimajući dob okrivljene i oštećenog.

Nakon presude, ispred sudske zgrade, roditelji oštećenog, kao i osuđene bili su vidno potreseni. Dok su prvi ukazivali da nema više sina i da ga ne može vratiti niti jedna presuda, potonji su prozvali državno odvjetništvo i sud za spregu, a posebno novinare za medijski linč.

- Dosta ste mržnje posijali! Samo je na vaš pritisak ovako odlučeno, a pišete onako kako želite. Ovo je linč kakav je neviđen ne samo u Hrvatskoj, već i na svijetu. Sram vas bilo, poručio je novinarima Danko Bunić, otac osuđene Nuše Bunić, dodavši da je Šljivančanin za pokolj osuđen na pet godina zatvora.

Majka okrivljene poimence je prozvala Jutarnji list i 24 sata, ali i udrugu motorista Barokeri. Na upit novinara tko je onda kriv za smrt Nikole Tureka, odgovorila je da će se o tome na višem sudu, a zatim upitala znaju li novinari išta o oštećenom, odnosno zašto njegovi ne govore sve i zašto su skrivali puno toga.

- Doći će vrijeme i za to. Postoje svjedoci, postoji puno toga o čemu se nije ništa reklo. Teško mi je govoriti o Nikoli jer ga nema. Najviše bih voljela da stoji ovdje kraj mene. Mislite da nema srca? No, što još treba da mi se povjeruje da je osoba liječena na psihijatriji zbog pokušaja samoubojstva, da je napadao prije? Da se bacim s krova, zapitala je majka osuđene te najavila iznošenje dokumentacije, koja je priložena spisu, ali s njom nisu htjeli u javnost jer su bili uvjereni da se postupak vodi na sudu, a ne na ulici.

Primjedbu na račun medijskog praćenja slučaja imao je i branitelj okrivljene Domagoj Krpina, napomenuvši da se pribojava kako to utjecalo na konačnu presudu. No, naglasio da će kao legalist pričekati obrazloženje presude te se žaliti.

-Nadam se da će doći bolji argumenti od ovih koji smo čuli u kratkom obrazloženju, napomenuo je.

 

Označeno u