I TOGA IMA 144.900 kn za to što je proveo 414 dana u pritvoru, a na kraju nije osuđen

Varaždinske vijesti | 30.3.2020. u 20:44h | Objavljeno u Crna kronika
Ljekarne VŽŽ

Na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kako stoji u nepravomoćnoj presudu Općinskog suda u Varaždinu, Republika Hrvatska treba isplati N. G. 144.900 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. ožujka 2016. do isplate.

Tužitelj je u tužbi naveo da je presudom Županijskog suda u Varaždinu, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH, oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, i to teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti. Uz to, pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu obustavljen je protiv njega kazneni postupak da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju na štetu M.H,, odnosno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju na štetu D.B.

Posebno ukazuje da je tijekom kaznenog postupka protiv njega bio određen pritvor, koji je počeo 30. kolovoza 2010. u 11,29 sati te je trajao do 17. listopada 2011., odnosno ukupno 414 dana. S obzirom da je tužitelj oslobođen svih optužbi radi kojih mu je bio i određen pritvor, smatra kako mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete, budući da je zbog neosnovanog pritvaranja pretrpio štetu u vidu intenzivne duševne boli zbog toga jer je bio odvojen od obitelji, iako nije počinio nikakvo kazneno djelo.

Također, za cijelo vrijeme boravka u pritvoru nije imao nikakve prihode, zbog čega je obitelj ostala bez sredstava za podmirenje osnovnim životnih potreba, što je uzrokovalo dodatnu patnju. Isto tako da je tijekom pritvaranja još uvijek trpio posljedice ozljeđivanja kada ga je grupa osoba napala i nanijela mu teške i po život opasne ozljede – razdrobljeni otvoreni kostolom gornjeg okrajka lijeve lakatne kosti I-II stupnja, iščašenje glavice lijeve palčane kosti, rana razderotina lijevo lakta, akutno zatajenje bubrega, a koje je nastupilo kao posljedica otvorenog prijeloma lijevog lakta, koje ozljede nisu bile sanirane dok je pritvor određivan niti u toku pritvora, radi čega mu je dodatno bio otežan boravak u pritvoru.

Prije pokretanja ovoga postupka, odnosno 29. ožujka 2016., podnio je Ministarstvu pravosuđa RH zahtjev za naknadu štete o kojem zahtjevu nije odlučilo u roku od tri mjeseca.

Osporavajući tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, državno je odvjetništvo u ime RH ukazalo da je tužitelj podnio tužbu 5. siječnja 2017. pa ističe prigovor zastare obzirom da je od dana primitka odluke višeg suda proteklo više od tri godine. Nadalje, ističe kako je presudom Županijskog suda u Varaždinu br. Kž-156/15 od 16. 3. 2016. odlučeno isključivo o oslobođenju od optužbe za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u odnosu na D.B.

Nadalje, ukazalo je da je odredbom čl. 480. st. 3. ZKP/97 u slučajevima iz točke 1. st. 1. tog članka isključeno pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz čl. 95. ZKP/97 u kojem je određeno, između ostalog, da su redarstvene vlasti ovlaštene uhititi osobu za koju postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje pritvora iz čl. 102. ZKP/97.

Nadalje, navedeno je da ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za utvrđenje naknade štete zbog oduzimanja slobode te da ona ovisi o konkretnim okolnostima samog slučaja, dok okolnosti koje su navedene u tužbi RH smatra paušalnim i neutemeljenim, budući da tužitelj na te okolnosti nije priložio nikakav dokaz.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare, sud je kod izricanja presude ukazao na odredbu čl. 477. ZKP-a, kojom je propisano da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena.

- Tužitelj je primio drugostupanjsku odluku kojom je odlučeno po žalbi ODO u Varaždinu protiv presude ovog suda br. K-12/13-67 od 19. 9. 2014., a kojom je isti oslobođen optužbe i u odnosu na ošt. D,B., dana 29. kolovoza 2016. to i od toga dana teče rok od 3 godine za podnošenje tužbe radi naknade štete. S obzirom da je tužitelj podnio tužbu 5. siječnja 2017., evidentno je kako je tužba podnesena u roku koji propisuje čl. 477. ZKP-a, te se stoga i prigovor zastare ukazuje neosnovanim - navodi sud te ukazuje da prema članku 498. st.1. ZKP-a pravo na naknadu štete zbog neutemeljenog uhićenja pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ili je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe ili je optužba odbijena.

Glede posljedica pritvaranja, tijekom postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje, a radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz saslušanjem supruge, koja je navela da je tužitelj teško podnosio pritvor, da je plakao kada bi ga posjećivala, da je govorio da nije kriv, pri čemu da je trošio i tablete za smirenje, dok nakon izlaska iz pritvora nije mogao spavati, nije izlazio iz kuće, teško se privikavao, činio se odsutnim…

Potvrdila je da je tužitelj bio u zatvoru i ranije, ali da tada još nisu bili u braku niti imali djecu, niti nekakve planove, a tada se o tome nije niti pisalo, dok je sada to bilo u svim novinama i portalima.

- Nakon izlaska iz pritvora imao je osjećaj da svi pričaju o njemu, djeca ga nisu poznavala, da se izolirao od ljudi, posjećivao je psihijatra. Raniji boravak u zatvoru nije negativno odrazio na njegovu psihu s obzirom da je to bilo prije više godina, nije bilo medijski popraćeno te mu nije ostala nikakva "etiketa" za razliku od pritvaranja, koje je bilo popraćeno medijskim natpisima u smislu "piroman konačno uhićen", da je nasilnik, da su se pojavljivale slike njega u lisicama, a što je sve ostavilo traga na njemu - ukazala je svjedokinja, što je sud ocijenio iskrenim, objektivnim, životnim i logičnim.