Uskrsnom misom u varaždinskoj katedrali, koju je prenosio VTV, a služio mons. Josip Mrzljak, biskup u miru, nastavljena je proslava svetkovine Uskrsnuća Gospodnjega, koja je započela vazmenim bdijenjem na Veliku subotu, dan tišine i molitve.
Vazmeno bdjenje u varaždinskoj katedrali predvodio je mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, u zajedništvu s biskupom u miru, mons. Josipom Mrzljakom te najbližim suradnicima.
Nažalost, drugu godinu zaredom epidemiološki uvjeti nisu dozvolili veći broj vjernika u varaždinskoj katedrali, ali brojni žitelji Varaždinske biskupije mogli su u Vazmenom bdijenju sudjelovati i uživati posredstvom VTV televizije.
- Oko ognja uvijek ima života. Oganj je tu da zagrije hladnu atmosferu smrti koja je nastala i koja se osjeća od Velikoga petka kada je sve ušutjelo, a kroz uši je samo prolazilo “Raspni ga”, “Ubij ga”. Teško je čuti riječ smrt, pogotovo iz usta onih koji govore mržnju. Uvijek je to hladno. Potrebno je, stoga, malo topline. U vremenu u kojem jesmo, vatra i oganj imaju svoju poruku. Sjetimo se Petra; nakon što je Isusa zatajio, pošao je u drugo dvorište, htio se ugrijati. Nije bilo više topline koja teče iz grudi Učitelja. Petar je ostao hladan. Zatajio je Nazarećanina i pobjegao. Možda bi se smrznuo da nije bilo toplog Isusovog pogleda koji ga je još držao na životu. Na toj Isusovoj vatri zapalili smo i mi večeras svijeću. Htjeli smo to svjetlo unijeti u kuću, da ga unesemo u našu nutrinu. Unijeli smo svijeću tamo gdje je grob, gdje je hladno i gdje nema života. Htjeli smo unijeti svjetlo koje razgoni svaku tamu. Svjetlo Uskrsne svijeće za nas je slika Krista. Ona govori dok izgara, daje sebe, daje život da drugi imaju svjetlo. Zato je ona slika Krista koji daje sebe i izgara za nas. Upaljena svijeća je znak da želimo upaliti svoje svjetlo u duši - poručio je u homiliji biskup Bože Radoš.
