Varteks, najveće hrvatsko tekstilno poduzeće, godinama je u teškoj situaciji, a zadnjih se dana njegova agonija, čini se, približava vrhuncu. Naime, svi zaposlenici još nisu dobili zaostatak plaće za veljaču, a do 15. travanja trebala je biti isplaćena plaća i za ožujak. Stoga se neki s kojima smo razgovarali pitaju ići sutra na posao ili ne, točnije kako stići na posao i zašto jer nemaju novac za prijevoz, a nije im baš jasno ni što će raditi.
Zbog poslovnih teškoća, krajem ožujka isplaćen je prvi dio plaće za veljaču, koja se uglavnom kreće oko minimalca, odnosno 670 eura. Stjepan Čajić, vlasnik 24,41 posto dionica, pozajmio je oko 350.000 eura, ali ipak nisu svi dobili preostalih dio plaće za veljaču. Budući da druga polovica nije isplaćena do početka travnja, pretprošlog petka došlo je i do obustave proizvodnje, koja je ipak nastavljana prošli tjedan kada se oglasila i uprava. Jelena Bošnjak, koja je članica uprave postala prije nešto više od mjesec dana, potvrdila je tešku situaciju.
- Već kod imenovanja nitko nam nije davao nade da će društvo opstati duže od dva tjedna niti da će plaće za siječanj biti isplaćene. Ipak, plaće za siječanj smo uspjeli isplatiti, a isplata preostalog dijela plaća za veljaču za radnike u pogonu je isplaćena uz pomoć zajma koji je krajem trećeg mjeseca dao jedan od dioničara te su radnici nastavili s radom. Postoje još neki odjeli koji nisu dobili plaću i ulažemo sve napore da im je osiguramo, poručila je Bošnjak opisujući prilike u Varteksu s kojima nisu nezadovoljni samo zaposlenici, već i pojedini suvlasnici te njihovi predstavnici pa su ostavke u nadzornom odboru dali Mate Matić i Marko Vučijević, vlasnik 24,91 posto dionica Varteksa.
Međutim, unatoč naporima, drugi dio plaće za veljaču još nisu svi dobili i pitanje je kada će stići. Naime, prokurist Mario Pongračić pred radnicima je ovaj tjedan izjavio da plaće neće biti do svibnja, kada će se održati izvanredna skupština Varteksa. Tu bi se trebala, naime, donijeti odluka o dokapitalizaciji, odnosno upisu novih dionica radi prikupljanja kapitala za očuvanje društva i radnih mjesta jer se još uvijek posluje s gubicima, kao i odluka o smanjenju temeljnog kapitala radi pokrića gubitaka te odluka o povlačenju dionica sa Zagrebačke burze, uz obvezu otkupa dionica od onih koji su protiv po „fer vrijednosti od šest centi, odnosno ukupno 301 tisuću eura za nešto više od pet milijuna dionica.
Istup Pongračića, bivšeg povjerenika zaštite na radu, nije dobro sjeo pristalim radnicima Varteksa, kojih je danas oko 600 jer ih sve više odlazi, osobito srednji menadžment. Ne samo zato što su na minimalcu koji kasni, već ne vide ni da će biti posla jer u zadnje vrijeme nema ni tkanina za proizvodnju pa se koriste (pre)stare zalihe.
Sve to svjedoči o agoniji u kojoj se našao Varteks, tvrtka koja je u Jugoslaviji nekada imala oko 10.000 zaposlenika, a dala je veliki doprinos razvoju Varaždina i okolice. No, nakon privatizacije pa i prije počela je stagnirati i danas je na koljenima. Posljedica je to, s jedne strane, dugogodišnjeg lošeg poslovanja tijekom kojeg su se gubici pokrivali kreditima i rasprodajom stotinjak objekata širom bivše savezne države, pri čemu se u vezi jedne kupoprodaje još vodi kazneni postupak protiv bivšeg predsjednika uprave, koji je još uvijek među većim dioničarima. S druge, ni kasnije poslovodstva, odnos (glavni) dioničari, uključujući i aktualne, ne nalaze način stabilizacije poslovanja pa se radi pokrića gubitaka počela prodavati i jedina preostala imovina, ona u sjedištu tvrtke u Varaždinu, koja je dijelom već prodana dvama stranim trgovačkim lancima. Prodalo bi se i ostalo, samo kada bi se oko raspodjele novca mogli dogovoriti dioničari, koji su imovinu opteretili radi osiguranja pozajmice, te banke, koji su ih uzele kao osiguranje kredita.
Unatoč svemu ovome, ali i mnogočemu ostalom što bi se još moglo reći o Varteksu, uoči današnjih izbora, odnosno tijekom kampanje, baš nitko nije rekao ni riječ o tužnoj sudbini nekad značajnog poduzeća i njegovih preostalih zaposlenica.
