U povodu Dana žena uspješne žene iz našeg kraja o stanju ženskih prava

M.P., I.D. i D.P. | 8.3.2018. u 12:10h | Objavljeno u Aktualno

Danas obilježavamo Međunarodni dan žena. To je dan kojim se obilježava borba koju su žene morale voditi da bi uživale jednaka prava kao muškarci, a borba za potpunu ravnopravnost traje i danas.

O tome svjedoče i naše sugovornice, uspješne žene u raznim područjima iz našeg kraja, koje smo pitali smatraju li da su žene i muškarci ravnopravni u pitanjima jednakih mogućnosti, napredovanja u poslu, jesu li same doživjele spolnu diskriminaciju te imaju li osjećaj da se od žena očekuje da usklade obiteljski i poslovni život, a od muškaraca ne...

U nastavku pročitajte što kažu Martina Jerbić Cecelja dr. med. spec. ginekologije i opstetricije, Ana Bacinger novinarka, blogerica i stilistica, mr. Irena Stipešević Rakamarić, dr.med.spec. javnog zdravstva, Karla Čović ultra triatlonka, Sandra Malenica, zamjenica gradonačelnika grada Varaždina, Jelena Toth, direktorica TZ grada Varaždina, Natalija Martinčević, posebna savjetnica župana Varaždinske županije, Patricija Tkalčec, mag. kroat. i mag. german., upraviteljica dvaju trgovačkih centara Supernova, Dragica Ratković, gradonačelnica Varaždinskih Toplica i Anita Rinkovec vlasnica i direktorica tvrtke Ria Export Import.

Martina Jerbić Cecelja , dr. med. spec. ginekologije i opstetricije

martina jerbic cecelja1

Osobno mislim da se o poslovnoj ravnopravnosti žena u odnosu na muškarce uopće ne bi trebalo raspravljati. Postoje poslovi koji više odgovaraju muškarcima kao i oni u kojima se žene bolje snalaze. To je slično majčinstvu i očinstvu. Oboje su u ravnopravnoj poziciji što se roditeljstva tiče, a opet različito djeluju u obiteljskom okružju. Ipak, statistički gledano, žene su manje plaćene za svoj rad od muškaraca. Još donedavno, u mojoj je struci bilo više muških ginekologa nego ženskih. Danas je situacija drugačija. Nisam doživjela nikakav oblik diskriminacije niti u struci niti izvan nje. Mislim da nitko ne može diskriminirati niti jednu osobu ukoliko ona sama sebe ne diskriminira manjkom znanja, morala, profesionalnosti i samopouzdanja. Još uvijek živimo u društvu gdje veliki dio obiteljskih obaveza leži na ženama koje i same, nesvjesno, žele kontrolirati sve što se u obitelji događa. Obiteljski i poslovni život može spojiti svaka žena koja je dobro organizirana, zna životno važne prioritete, poštuje svaku osobu koju susretne i zna da je pozitivan stav u životu njen saveznik.

Ana Bacinger, novinarka, blogerica, stilistica

DSC 6398

Nažalost kod nas muškar - ci i žene još uvijek nisu rav - nopravni što se tiče moguć - nosti napredovanja u poslu, jednake plaće i rukovodećih pozicija o čemu govore i sta - tistički podaci. Slična je situ - acija u većini Europe, a jedi - no su se skandinavske zemlje daleko odmakle od toga i za - konom uspjele suzbiti nerav - nopravnost. Još uvijek smo pretežito patrijarhalno druš - tvo i od žene se očekuje da uz posao i karijeru sav teret obi - teljskih i kućanskih obaveza preuzmu na sebe. Mislim da se kod mlađih generacija stvari ipak mijenjaju i da muškarci preu - zimaju dio tih obaveza na sebe. Što se mene osobno tiče, nisam se našla u situaciji, gdje bih se osjetila diskriminirano, ali vjerojatno je tme razlog i područje novinarstva kojim se bavim, a to je moda

mr. Irena Stipešević Rakamarić, dr.med.spec. javnog zdravstva

DSC 9803

S obzirom da radim u javnoj službi gdje su plaće regulirane kolektivnim ugovorom, nema diskriminacije s obzirom na spol u tom smislu, a s obzirom na to da je trenutno veći postotak žena u medicini, bit će sve manje prostora za bilo kakvu diskriminaciju u tom sektoru. Što se tiče jednakih mogućnosti za žene i muškarce u poslovnom svijetu, smatram da žene mogu biti jednako uspješne u svim zanimanjima, ali istovremeno one nisu u njima jednako zastupljene - to je pitanje zrelosti hrvatskog društva općenito, pitanje političke klime, ali i pokazatelj razvijenosti neke sredine. Ženama bih savjetovala da se istaknu svojim trudom, radom i zalaganjem te upornošću. Spolnu diskriminaciju doživjela većina žena pa sam tako i ja. Primjer koji mogu navesti je davno, prilikom prijavljivanja na natječaj za specijalizaciju koja se smatra “muškom”, razgovor je tekao u smjeru da je nedostatak to što sam mlada, što ću zasnovati obitelj i otići na porodiljni dopust i da imam još vremena. Slično je bilo sa svim kandidatkinjama. Bilo je kasnije i raznih drugih neugodnosti koje čovjek nauči “prerasti” nedavanjem previše pozornosti tome i uz puno zdravog humora. Što se tiče pitanja zbog čega se uspješne žene pita kako uspijevaju pomiriti obiteljski i poslovni život, a muškarce ne, mogu reći da kod nas još uvijek uobičajeno da većina žena drži “tri ugla od kuće”. Ako se muškarac angažira oko odgoja djece, pogotovo u najranijem djetinjstvu, to se smatra velikom privilegijom - a zapravo je normalno podijeliti sve obiteljske funkcije ravnomjerno. Obiteljski i poslovni život je znatno lakše pomiriti kada je poslodavac fleksibilan - mislim da većina radnika to izrazito cijeni i isporučuje bolje rezultate zahvaljujući tomu. Poslodavci koji su svjesni povezanosti zadovoljstva obiteljskim životom i uspješnosti na poslu te ulažu u tom smislu u svoje radnike imaju općenito bolje rezultate. Pritom fleksibilnost ne smije biti izgovor za zabušavanje, nego motivacija za izvrsnost.

Karla Čović, ultra triatlonka

karla covic 3

Muškarci lakše napreduju Mislim da žene i muškarci u poslu nisu ravnopravni. Jednako su plaćeni za isti posao osim kada se gleda staž i stupanj obrazovanja. Osim toga, muškarci puno lakše, bez velikog truda i dokazivanja dolaze do boljih radnih mjesta, a pogotovo rukovodećih pozicija. Isto tako tolerira im se bahatosti i arogancija, dok bi žena za takvo neprimjereno ponašanje bila pod sankcijama. Spolnu diskriminaciju nisam doživjela, ali zavist, ljubomoru i zlobu od muške strane da. Na žalost ima onih koji teško prihvaćaju uspjeh žena. Mislim da žene poslovni i obiteljski život mogu uskladiti bez problema. Sposobne smo, izdržljive, brižne, mentalno jake. Držimo sve pod kontrolom. Većina muškaraca to ne može, i ne radi, zato ih se nikad ni ne pita o obiteljskom životu.

Jelena Toth, direktorica TZ grada Varaždina

DSC 1542

Neki poslodavci prednost daju muškarcima Unatoč učestalom senzibiliziranju javnosti o važnosti uspostave ravnopravnosti spolova, žene, smatram, na žalost, u Hrvatskoj još uvijek nisu ravnopravne s muškarcima. Razlike su vidljive i u poslu, gdje su žene za iste pozicije često manje plaćene od muškaraca, posebno na rukovodećim pozicijama, te ih je na vodećim pozicijama puno manje nego muškaraca. Za to je, smatram, više razloga. Dok neki poslodavci prednost daju muškarcima, smatrajući da će biti više posvećeni i predani poslu od žena, za koje se i dalje očekuje da su više posvećene obitelji nego karijeri, u nekim se slučajevima i žene svjesno odluče prihvatiti niže pozicije kako bi imale više vremena za obiteljski život. Što se tiče napredovanja, smatram da to danas sve manje ovisi o tome radi li se o ženi ili muškarcu, a sve više o onome o čemu bi i trebalo ovisiti - trudu, radu, zalaganju i ostvarenim rezultatima na poslu. U dosadašnjem poslu imala sam sreće raditi u dobrom okruženju koje nije bilo sklono diskriminacijama, tako da se nisam susrela s bilo kojim oblikom diskriminacije. Iako težimo jednakosti u svim sferama života, pa tako i u obiteljskom životu, odnosno ravnomjernoj podjeli poslova u svakodnevnom obiteljskom životu, u društvu i dalje nekako prevladava mišljenje da je briga o kućanstvu i djeci prvenstveno briga žene. Većina žena veći dio brige oko toga preuzima na sebe, pa često ni nemaju dovoljno vremena za karijeru te im usklađivanje obiteljskog i poslovnog života uistinu predstavlja izazov. Zbog toga su i češća pitanja uspješnim ženama kako su to uspjele postići.

Dragica Ratković, gradonačelnica Varaždinskih Toplica

 hdz kandidati varazdinske toplice 7

Veseli me što mladi nemaju rodne predrasude U poslovnom svijetu, žene nisu posve ravnopravne s muškarcima. Muškarci brojčano dominiraju u poslovnom svijetu i zauzimaju većinu vodećih položaja. Pozitivno je da se taj trend mijenja. Više ne postoji nekadašnja podjela poslova po spolu, ne postoje zanimanja u kojima se žene nisu iskazale kao, jednako kvalitetni, ako ne i bolji stručnjaci od muškaraca. Vjerujem da nastupa vrijeme kada će se selekcija vršiti na temelju sposobnosti, znanja i stručnosti, a ne po spolu. Osobno se nikada nisam osjetila diskriminiranom zbog svojeg spola, niti sam, u poslovnom svijetu i političkom okruženju, primijetila da moj spol čini zapreku napredovanju. U našem je društvu još uvijek uobičajeno da žena, uz svoju karijeru, bude stup obite- lji i kućanstva. Nažalost, često se smatra da su djeca i kućanstvo, više ženina nego muškarčeva briga. Primjećujem kako se takva percepcija žene, muškarca i njihove uloge u obitelji mijenja. Veseli me što mlade generacije nemaju rodne predrasude o ulogama žene i muškarca u obitelji i kućanstvu već poslove i brigu podjednako dijele te je sve više muškaraca koji koriste rodiljni dopust i ostaju kod kuće s djecom dok njihove supruge rade.

Anita Rinkovec, vlasnica i direktorica tvrtke Ria Export Import

Anita Rinkovec

Muškarci se zbune kad im kažem da sam “gazda” Iako smo postali vrlo moderno društvo s velikim pomacima u muško-ženskim odnosima, smatram da se muškarce još uvijek gleda kao superiornija bića, moćnija, sposobnija, sa strahopoštovanjem, no u praksi je dokazano da su žene daleko sposobnije, “multipraktičnije” i učinkovitije. Dakle, bez obzira priznali nam to ili ne, mi ćemo i dalje raditi, truditi se, boriti se, jer to nam daje motivaciju i snagu da budemo još jače i još bolje. U ravnopravnosti je odnos oko 40:60 u korist muškaraca, još uvijek. Kao žena u građevini, unatoč stručnom znanju te konstantnom obrazovanju i informiranju o novostima i trendovima u građevinarstvu (često i mnogostruko većem od diskriminatora), često sam bila izložena sumnjama u kompetentnost uz pitanja poput “Kaj nemate tu ni jednog muškog, trebam ponudu za fasadu?”. Kako sam kao vlasnik ujedno i direktor tvrtke, često upravo muškarci dolaze s pitanjem “Trebam gazdu”, a kad kažem “Ta sam“, iznenade se, zbune i na kraju ispričaju, ali tek nakon što “položim” njihov ispit i prezentiram sve onako kako bi to jedan muškarac trebao po njihovim očekivanjima ili čak i bolje! Svima je valjda jasno koliko obaveza ima jedna žena, koja je uz to supruga, majka, prijateljica, kćer, sestra, kuharica, ljubavnica, odgajateljica, psiholog, pedagog, susjeda, rame za plakanje, čistačica, organizatorica, motivatorica, financijski savjetnik, menadžer... da ne nabrajam unedogled vještine kojima se uspješno istovremeno bavimo bez puno priče i galame. I sama se ponekad pitam kako mi to uspijeva. No, stvar je isključivo u motivaciji i organizaciji. Nas žene motiviraju male stvari u životu, a tih “malih” stvari imamo svaki dan u izobilju. Muškarce motivira malo stvari pa nemaju toliko usklađivanja.

Sandra Malenica, zamjenica gradonačelnika grada Varaždina

SANDRA MALENICA4

Pomaka ima, ali da potpuna ravnopravnost postoji - ne postoji. I neće još neko vrijeme jer takve sustavne i organske promjene ne mogu se dogoditi preko noći i zahtijevaju niz akcija i edukacija, pa čak i zakonskih obveza i konvencija. Ne znam ženu koja nije doživjela neki oblik diskriminacije ili zlostavljanja, bilo na razini komentara, objektivizacije ili u nekom težem obliku na privatnom ili poslovnom planu. Osobno sam se uvijek kretala u krugu ljudi koji su svjesni sebe i svijeta oko sebe, ali patrijarhalno smo društvo i to je duboko ukorijenjeno i internalizirano u nama svima. Zbog tradicijskih razloga i često primarne i jedine uloge koja se ženi dodjeljuje - uloga majke. Biti majkom samo je jedna, ali nikako ne jedina uloga koju žena ima u društvu. Moramo razgraničiti spol kao biološku kategoriju od roda koji je društvena kategorija. Tek tada možemo pričati o ravnopravnosti mimo tradicijskih postulata koji u ovom kontekstu postaju tek konstrukt, a nikako 'jedina istina'.

Natalija Martinčević, posebna savjetnica župana Varaždinske županije

DSC 0950

Žene su danas ravnopravne “na papiru”, odnosno u svim zakonskim formama, ali nažalost, u stvarnom životu još smo daleko od toga. U gospodarstvu je u najvišim upravljačkim formama, u upravnim ili nadzornim odborima u Hrvatskoj ispod 10 posto žena, žene teže napreduju, a vrlo je čest slučaj da za iste poslove primaju manju plaću od muškaraca. U Saboru, kao i u većini županijskih, gradskih i općinskih vijeća, dakle na mjestima gdje se odlučuje, uglavnom je manje od 25 posto žena. Tako u Hrvatskoj nemamo niti jednu županicu i svega 13 gradonačelnica naspram 115 gradonačelnika. Nisam doživjela neposrednu spolnu diskriminaciju, ali u svim poslovima koje sam radila, od gospodarstva do politike, uglavnom sam se morala daleko više truditi, raditi i dokazivati da bih postigla nešto što je muškim kolegama često išlo po inerciji. Znala sam, posebno u politici, osjetiti podcjenjivanje, ali danas to više nije slučaj. Pitanje “Kako uspijevate pomiriti obiteljski i poslovni život” uvijek me jako ljuti jer niti jednog mojeg muškog kolegu nikada nitko to nije pitao. U našem još uvijek konzervativnom društvu od žena se prvenstveno očekuje da budu dobre majke, dobre supruge i dobre domaćice, pa se onda izvode zaključci da, ako žena ima karijeru i uspješna je u poslovnom životu, tada ne može uspješno obavljati i svoju “tradicionalnu” ulogu. Kada će se društvo prestati čuditi ženama koje su uspješne, postavljati pitanja zašto je to tako i tko im je to omogućio, te kako usklađuju obaveze, tada ćemo znati da smo postale ravnopravne.

Patricija Tkalčec, mag. kroat. i mag. german., upraviteljica trgovačkih centara Supernova Koprivnica i Supernova Varaždin

TKALČEC3

Jednako kao ni u vođenju obitelji, tako ni u odgovornom upravljanju poslovnim organizacijskim sustavima nikad nema: ni blagdana ni bilo koje doba dana, koje je kraj radnog vremena. Temeljem vrijednih iskustava u okviru poslijediplomskog stručnog specijalističkog studija iz poduzetništva i rada u znanosti/obrazovanju/gospodarstvu od svoje 14. godine starosti, potvrđujem teoretsku hipotezu kako su upravljanje poslovnim i obiteljskim sustavima zapravo vrlo srodni procesi, koji međusobno harmoniziraju na sličan način. Iako temeljne vrijednosne vertikale potječu iz obiteljskog odgoja, one se u punoj mjeri kompetentno afirmiraju tek u pristupu radnim obavezama. Upravo zato dobronamjerna integracija s okolinom čini razvojnu polugu socijalizacije, koja nas čini korektnim (obiteljskim i poslovnim) čovjekom, u kojega se suradnici pouzdaju i kojega poslovni partneri respektiraju kao individualnu osobu. Naime, poštovanje i autoritet se ne mogu nametnuti, nego isključivo steći ― predanim radom, upornošću, lojalnošću i disciplinom, što se jednako relevantno odnosi i na profil poslovnog muškarca i odgovorne žene, koji investiraju u svakodnevno učenje. Prvo trebamo cijeniti sebe, da bismo znali prepoznati vrijednosni potencijal u drugima. Mi sami određujemo parametre, prema kojima nas ljudi percipiraju, i sami postavljamo granice, kako se prema nama odnose ― bez obzira na to jesmo li muškog ili ženskog roda. Jedini ključ za uspjeh je neprestani trud, a sigurna garancija neuspjeha je: odustati.

Označeno u