Na Skupštini vjerovnika Varteksa u stečaju nije donijeta odluka potrebnim brojem glasova za razrješenje stečajnoga upravitelja Tomislava Đuričina. Razrješenje su tražili Stjepan Čajić, bivši suvlasnik, kao i 276 bivših zaposlenika zastupanih po odvjetniku Anti Župiću.
Za razrješenje stečajnoga upravitelja Tomislava Đuričina dani ukupni glasovi vjerovnika sa zbrojem iznosa tražbina od 7.989.190,26 eura (glasovali su za razrješenje vjerovnici Stjepan Čajić, radnici i to 445 radnika zastupanih po punomoćniku Anti Župiću, Westgate City d.o.o., Grad Varaždin, te vjerovnici Melita Berga i Snježana Tursan), dok su protiv odluke za razrješenje navedenoga stečajnoga upravitelja glasovali vjerovnici sa ukupnim zbrojem tražbina od 15.656.656,69 eura (protiv razrješenja stečajnoga upravitelja glasovali su vjerovnici Zagrebačka banka d.d., Agencija za osiguranje radničkih tražbina, Ministarstvo financija, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo gospodarstva i Državne nekretnine d.o.o., HEP Operator distribucijskog sustava, Hrvatske šume d.o.o., te 96 radnika zastupanih po punomoćniku Marijanu Ruždjaku).
Dok je prijedlog za smjenu stečajnog upravitelja odvjetnik Ante Župić temeljio na “neuspješnom procesu nastavka proizvodnje i sporom prodajom pokretnina”, Stjepan Čajić opširno ga je obrazložio. Čajić, svega, smatra da nije trebalo mijenjati stečajnu upraviteljicu imenovanu metodom slučajnog odabira Višnju Petrušić jer na njen dosadašnji rad nije bilo prigovora, kao što je bilo kod Đuričina.
-Imenovanju Đuričina za stečajnog upravitelja ISTO d.d. su se protivili ostali vjerovnici, žaleći se da je tijekom cijelog postupka radio u interesu onih koji su ga imenovali, a na štetu ostalih vjerovnika. Kada su Đuričina vjerovnici ISTO d.d. pritisnuli pritužbama na njegov rad, ogradio se od postupaka svoje odvjetnice Željke Brlečić, koja je tada zastupala ISTO d.d. (sada zastupa Grad Varaždin), a za koju je tvrdio da je poduzimala radnje bez njegovog znanja i odobrenja te da je iznenađen i zaprepašten predmetnim prijedlozima, navodi zadnji značajni suvlasnik Varteksa.
Čajić zatim navodi što Đuričinu zamjera u stečajnom postupku Varteksa. Prije svega, što je odbio pomoć u “organizaciji poslovanja”, a “dijelio otkaze sposobnim Varteksovim radnicima, dok je zapošljavao sebi podobne, što je na kraju rezultiralo neprofitabilnim poslovanjem”.
-Otpustio je pravnicu, koja je u Varteksu radila preko 20 godina… a doveden je pravnik koji je ranije s g. Đuričinom radio u tvrtki ISTO u stečaju. I radnici Varteksovog računovodstva dobivali su otkaze, a poslove je preuzimalo vanjsko računovodstvo koje je Đuričin bio angažirao i u tvrtki ISTO u stečaju, ukazuje Čajić.
Žali i za prestankom rada. Naime, tvrdi da je uoči pokretanja proizvodnje upozorio da ono neće biti uspješno zbog “nedostatka kvalitetnog poslovnog plana”.
-Stečajni upravitelj je zanemario argumente te, unatoč činjenici da poslovni plan tada nije bio razrađen, svejedno pokrenuo proizvodnju, koja je rezultirala upravo onim scenarijem koji je bio logičan s obzirom na način na koji je bila organizirana, navodi Čajić te napominje da je stečajni upravitelj je o nemogućnosti nastavka proizvodnje obavijestio odbor vjerovnika, ali odluku o prestanku proizvodnje nije donio sam, nego ju je “prebacio” na skupštinu vjerovnika, čime su vjerovnici “ni krivi ni dužni” dovedeni u poziciju da preuzmu ulogu “negativca” za loše poslovne odluke stečajnog upravitelja.
Nije zadovoljan ni prodajom imovine. Ukazujući da se u imovini Varteksa nalaze čak i tkanine Tivara iz 1936., procijenjene vrijednosti 158.000 eura, Čajić smatra da proces unovčenja imovine predugo traje jer “ovom brzinom neće biti gotov još barem godinu dana”.
Na kraju, posebno se osvrnuo na status tražbina Nenada Bakića, odnosno Meta Nekretnina te Grada Varaždina.
-Unatoč prigovorima određenog broja vjerovnika, Đuričin je tražbinu vjerovnika Meta Nekretnine pogrešno uvrstio u tražbinu višeg isplatnog reda. Visoki trgovački sud RH je u svom rješenju iskazao jasan stav da se radi o vjerovniku nižeg isplatnog reda, ali stečajni upravitelj nije postupio sukladno tome, tvrdi Čajić, koji ukazuje i selektivnu prodaju nekretnina na kojima postoji razlučno pravo, odnosno na nenajavljenu i “ishitrenu Odluka o prodaji dijela kompleksa stečajnog dužnika na kojima postoji razlučno pravo” jer su neriješeni pravni statusi razlučnih vjerovnika, budući da su “stečajni upravitelj i sud propustio učiniti za založno pravo Grada Varaždina i Meta Nekretnine”.
Zašto Čajić nije uspio uvjeriti potrebnu većinu vjerovnika u utemeljenost svojih navoda, odnosno u opravdanost razrješenja stečajnog upravitelja?
(opširnije u tjedniku)
