Tko voli životinje, voli i ljude. Ta se izreka itekako dobro odnosi na Krešu Bosaka, načelnika Policijske postaje Varaždin, koji već tridesetak godina paralelno s policijskim poslom kod kuće brine o pravom malom životinjskom carstvu.
Kroz njegov su dom i dvorište ovih godina zasigurno prošle na stotine različitih kokica, patkica, paunova, fazana, papiga, kanarinaca, golubova i zečeva, dok trenutno brine o “samo” tridesetak međimurskih kokoši, 25 golubova pismonoša i 20 kanarinaca pjesme i boje.
Premda nam se to učinilo kao još “brdo” posla s kojim se čovjek mora suočiti kada umoran dođe kući nakon napornog radnog dana, Krešo nas uvjerava da – u odnosu na zadovoljstvo koje dobiva – ništa mu ne predstavlja problem.
- Naravno, dosta je posla jer one zahtijevaju posebne uvjete, ishranu i higijenu, ali kada imate volju i želju, sve se stigne. No, priznajem da mi u pomoć ponekad priskaču i ukućani - ističe načelnik PP Varaždin koji o malim životinjama brine otkako zna za sebe. Sve je, prisjeća se, počelo kada je kao dječak od starijeg susjeda pribavio nekoliko golubova, a ta se ljubav nastavila sve do današnjih dana.
- Cijeli se život bavim tim hobijem, bilo je tu svakakvih vrsta životinja, imao sam čak i zeca koji je bio državni prvak, no trenutno sam se posvetio uzgoju peradi. Konkretno, međimurskoj kokoši, pasmini koja se intenzivno razvija zadnjih desetak godina. Osim njih, trenutno imam i golubove pismonoše te kanarince pjesme i boje - priča Krešo.
O uzgoju malih životinja gotovo je sve naučio iz prakse no, osim svakodnevnog čišćenja i hranjenja, ističe da briga za male životinje ne predstavlja veliki financijski trošak. Tu je jedino trošak hrane i uređenje smješaja – volijera za golubove i kanarince – te nastambe u gospodarskom objektu za kokice ukoliko ne šeću po dvorištu. Na naše pitanje ima li svog ljubimca među međimurskim kokicama, golubovima i kanarincima, sa smiješkom odgovara da nema.
- Primjerice, imao sam uistinu puno vrsta golubova, od prevrtača koji se prevrću prilikom leta do paunaša koji držanjem repa podsjećaju na pauna, no nikoga ne mogu izdvojiti kao omiljenog. Čak niti među kanarincima čiji pjev uistinu fascinira i opušta - ističe Krešo dodavši da se svatko od njih po nečemu ipak ističe u odnosu na druge. Njima stoga daje prigodna imena. Primjerice, jednog je kanarinca potpuno crvene boje nazvao Noa, dok je žutog kanarinca koji se isticao po smećkastom “tupeu” nazvao – Duško Lokin. Ipak, Duška je u međuvremenu poklonio, a i inače običava poklanjati svoje male životinje ili ih pak mijenjati. No, priznaje da ima i nekih koje ne bi čak ni prodao.
- Neki ljudi prihvaćaju male životinje, a neki skeptično gledaju na njih. Neki primjerice na golubove gledaju kao na štetočine ili, kako kažu, leteće štakore, no ja znam da nije tako. Oni su moj hobi kao što je nekome primjerice uzgoj konja ili pčela - poručuje Krešo.
A zašto je ušao u policiju te kako je od pozornika na Korzu na -15 Celzijevih stupnjeva došao do trećeg mandata načelnika najveće policijske postaje, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
