Upućujući kako se Marijin hvalospjev može nazvati i „pjesmom nade“ jer je hvalospjev klicanja zbog velikih stvari koje je Bog učinio u Marijinu životu, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić ukazao je i aljmaškom svetištu kako Marija u tom svom hvalospjevu ide i dalje: promatra Božje djelo u čitavoj povijesti svoga naroda i svijeta.
:- Slušajući te riječi u njezinu hvalospjevu mogli bismo se zapitati: ne pretjeruje li ona možda, opisujući svijet koji u stvarnosti ne postoji? Naime, ono čemu se ona divi, čini se, ne odgovara stvarnosti; dok ona govori, moćnici nisu zbačeni s prijestolja: strašni Herod je na primjer u to vrijeme čvrsto sjedio na svome prijestolju. I siromašni i gladni su ostajali te i danas ostaju takvi, dok se bogati i moćni poigravaju sirotinjom te nastavljaju uživati u svojoj moći i slavi te u svom blagostanju.“
Zatim je pojasnio.
„No Marija ne želi sastaviti kroniku svoga vremena – ta nije bila novinarka! – nego nam želi poručiti nešto mnogo važnije: da je Bog, služeći se i njezinom neznatnošću, inaugurirao povijesnu prekretnicu te definitivno uspostavio novi poredak stvari. Ona, mala i ponizna, je uzdignuta i uznesena u slavu Neba, dok je moćnicima ovoga svijeta suđeno ostati praznih ruku… Djevica Marija, dakle, tim svojim hvalospjevom, tom svojom molitvom izriče proroštvo: prorokuje da nisu na prvome mjestu moć, uspjeh i novac, nego služenje, poniznost i ljubav.“
Silnici će biti zbačeni s prijestolja, a uzvišeni slabi i neznatni.
-Gledajući u Blaženu Djevicu Mariju treba shvatiti da je prava moć služenje te da kraljevati znači ljubiti i u ljubavi svoj život, zdravlje i sposobnosti velikodušno i samozatajno darivati te ih stavljati u službu onih koje ljubimo, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup, .
zatim je nastavio:
„Iako nam je srce uznemireno zbog toga što moćnici ovoga svijeta trguju te se bahato poigravaju s malim narodima, tim više što smo kao zemlja i kao narod nedavno prošli kroz iskustvo kroz koje danas prolazi Ukrajina, i dok gledamo prijetvornost moćnika kojima nije stalo toliko do nevinih ljudi što stradavaju, koliko do toga ne bi li pokupili kakvu Nobelovu nagradu za mir ili neko drugo svjetsko priznanje te pregovaraju o sudbini slabih i malih – i to bez njih; kao o svom posjedu (!); današnja nam svetkovina Marijina uznesenja u nebesku slavu poručuje ne samo da će završiti i rat u Ukrajini, i u Gazi, i u drugim dijelovima svijeta, nego da neće i da ne može vladati pravo jačega; da se ne može nasilno oteti tuđe i onda pregovarati o ustupcima s dijelovima otetoga, te da će kad-tad ipak biti uspostavljen pravedan mir i zadovoljena pravda; da će nepravedne žrtve jednoga dana biti prepoznate kao heroji i mučenici; da će silnici ostati praznih ruku i biti zbačeni s prijestolja, a uzvišeni slabi i neznatni. Na nebo Uznesena nam poručuje da će uskrsnuće sigurno doći. Ne kaže nam kada, ali nas ohrabruje da ne posustanemo jer i njezin nam primjer svjedoči da se do njega se stiže bez strpljivosti i ustrajne borbe u vjernosti Božjoj riječi te pravdi i istini.“
