- Saznati da imam rak dojke u 34. godini bilo je zastrašujuće, nitko nije spreman na takvu vijest. Nitko u obitelji nije imao rak, radila sam genetski test, i nisam ni pomislila da bi se to moglo dogoditi meni. Dijagnoza je bila poput pljuske, s tim da u početku zapravo nisam znala što to točno znači, nego mi je tek kroz sve pretrage došlo "u glavu" i postepeno sam shvatila što ta dijagnoza nosi sa sobom – ovim je riječima 44-godišnja Varaždinka Nikolina Živković započela svoju priču o borbi s rakom dojke.
Presudni sistematski pregled
Ova zloćudna bolest otkrivena joj je zahvaljujući redovnim sistematskim pregledima na koje je krenula kad je imala 30 godina.
- Svi su mi govorili: Zašto ideš na sistematski, ne piješ, ne pušiš, zdrava si, čemu ići na sistematski s 30 godina? A s nepune 34 godine, krajem 2015., doktor je na sistematskom vidio neku "točkicu". Nisam imala kvržicu koju bih napipala, jer su žarišta bila jako mala, ali bilo ih je na više mjesta. Tada se još nije spominjala mogućnost da je to nešto zloćudno. Ja sam dugo dojila, moglo je biti masno tkivo, cista... Za dva mjeseca sam išla na kontrolu i pokazalo se da se te promjene nisu smanjile pa sam za mjesec dana išla na punkciju. Nalaz nije bio dobar i nakon druge punkcije su me odmah uputili na institut u Zagreb – ispričala nam je.
Iako joj je i sama dijagnoza bila šok, u početku nije bila svjesna što je sve čeka.
Kako je proteklo liječenje, s kakvim se fizičkim, ali i psihičkim te emocionalnim izazovima suočila, tko joj je bio najveća podrška i kako je ova zloćudna bolest utjecala na njenu obitelj, koga od milja zove svojom "terapijom na četiri noge", zašto kaže da žene i nakon izlječenja trebaju podršku te zbog koga je odlučila ispričati svoju priču, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
