- Najteže mi je bilo kad je netko preminuo naglo, kada sam se već ponadala da se izliječio i ide na bolje, a posebno teško mi je bilo o tome telefonski obavijestiti njegovu obitelj, koja ga nije vidjela ponekad i mjesec dana, veli nam prim. dr. sc Iva Bačak Kocman, anesteziolog s Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje zagrebačkog KBC-a, koja je mjesec dana dobrovoljno pomagala kolegama u varaždinskoj Općoj bolnici u kojoj je pet godina radila nakon što je završila specijalizaciju 2004. godine.
Varaždin - Zagreb - Varaždin...
- Uz Varaždin sam vezana privatno i poslovno. Poznajem gotovo sve kolege u OBV jer sam 12 godina radila u toj ustanovi, a članovi moje obitelji liječeni su tu, tako da kada sam u studenom čula kakva je situacija, javila sam se kolegama da sam im na raspolaganju. No, kako službeno nije bilo nikakvih naputaka, čekali smo trenutak kada će doći da bih mogla otići u Varaždin - veli nam sugovornica objašnjavajući zašto se odlučila pomoći.
Kada je stigao naputak, a nakon poziva ravnatelja dr. Nenada Kudelića, tražila je odobrenje predstojnika Klinike za anesteziologiju prof. sc. Slobodana Mihaljevića i ravnatelja KBC-a Zagreb prof. dr. sc. Ante Ćorušića da pomogne kolegama s kojima je radila do prije deset godina.
- Otišla sam kada je OBV zatražila pomoć, točnije 7. prosinca te radila do 7. siječnja. Bila sam prvi anesteziolog koji je došao u Varaždin, dok su prije mene došle medicinske sestre. Radila sam na svom starom odjelu, koji u biti više nije bio stari. Naime, stara jedinica intenzivnog liječenja bila je pretvorena u COVID JIL, soba za oporavak bolesnika nakon operacija je bila čista intenzivna jedinica za bolesnike koji nemaju COVID, a cijeli odjel abdominalne kirurgije je pretvoren u dvije COVID intenzivne. Gotovo sve je bilo puno pacijenata pa sam u prvi trenutak, kada sam došla u varaždinsku bolnicu i vidjela koliko ima pacijenata, pomislila sam da sam uistinu došla u hrvatski Bergamo - veli Bačak Kocman.
Budući da nije bila u Bergamu i ne zna koliko je u tamošnjim bolnicama bilo pacijenata, odnosno preminulih, teško joj je reći koliko je usporedba s Varaždinom zapravo prikladna.
- Kao anesteziolog, gotovo se svakodnevno susrećem s reanimacijama pa i smrću, kao i druge kolege. Međutim, kada imate pet ili čak deset preminulih dnevno, to je nešto sasvim drugo. To sigurno nije normalno i sigurno loše djeluje na sve - ističe naša sugovornica govoreći o najtežim trenucima u bolnici....
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
