Po svaku cijenu do vlasti

| 7.1.2017. u 10:40h | Objavljeno u Aktualno

Nakon sporazuma u vezi zemljišta, Piškornica bi kupila MBO u Brezju gdje bi se u početku dovozio otpad iz četiri županije, a potom bismo postali nacionalno smetlište, i to je božićni dar župana Štromara i gradonačelnika Habuša građanima.

Ustvrdili su to varaždinski gradski vijećnici Zlatan Avar i dr. Željko Bunić, protiveći se prijedlogu vlasnika MBO-a da obešteti Grad Varaždin za zemljište na kojom je to postrojenje. Taj je prijedlog, kao što je poznato, skinut s dnevnog reda Gradskog vijeća nakon njihovih, blago rečeno, neargumentiranih pretjerivanja i prozivanja na koji su, očigledno, neki nasjeli.

Međutim, bez obzira na tu njihovu „pobjedu“, jasno je da se MBO može prodati neovisno o vlasništvu zemljišta na kojem se nalazi, i to ne samo poduzeću Piškornica, nego i bilo kome tko će zatim odlučivati što će u Brezju raditi, odnosno čiji će otpad obrađivati. Uostalom, zar u Brezje već ne dolazi na obradu i otpad s Jadrana? Nije li ono zapravo već sada „nacionalno smetlište“?

Nažalost, Brezje nije dobilo biotehnološki park o kome se puno pričalo, već nešto sasvim drugo. No, zna se tko je i kada odlučio da se upravo tu izgradi MBO postrojenje i s kakvim kapacitetima. Znaju to dobro i dvojica vijećnika, ali danas šute o tome kao što su šutjeli u vrijeme kada se MBO pripremao. Štoviše, navodno zabrinuti za zdravlje građana šutjeli su čak i kada se komunalni otpad spaljivao! I to gotovo u njihovom susjedstvu.

Umjesto da se usredotoče na meritum stvari i ponude rješenje za spomenute probleme, dvojica vijećnika o tome ne govore, ali zato u svom istupu „vide“ agitaciju, naručeni napad i tko zna što već ne u osvrtu kojim se ukazuje da i Varaždin još uvijek nema dugoročno prihvatljivo rješenje za (odloženi) otpad (kao i Dubrovnik, Zagreb…), odnosno da istupaju mimo činjenica te da će kad tad trebati riješiti imovinsko-pravne odnose u Brezju: ili će Grad Varaždin prodati svoje zemljište vlasniku MBO-a ili će kupiti to postrojenje koje je sada na njegovoj zemlji koja mu je opet vraćena u vlasništvo proglašenjem ništenosti ugovora o zamjeni nekretnina u Brezju i Jalkovcu.

Svojim teorijom zavjere te neargumentiranim istupom i prozivanjem - nažalost, ne po prvi put - sjajno se uklapaju u ocjenu da danas svjedočimo strukturnoj krizi demokracije, odnosno vremenu gubitka važnosti pojma istine, dok se istovremeno masno laže, insinuira, pretjeruje… samo kako bi se animiralo građane za postizanje ciljeva, odnosno eliminiralo suparnika. Zbog straha od posljedica ili konformizma i apatiji, sve manje je u javnosti volje da se potonje razobliči, otvoreno mu se suprotstavi. To se ne čini čak ni na izborima, pa nije čudo da se spomenuti, usprkos ili baš zahvaljujući svemu opisanom, vide i nakon skorih izbora u Gradskoj vijećnici...