Bivši veleposlanikUkrajine u BiH i Hrvatskoj, Aleksandar Levčenko, osvrće se na zadnje geopolitičke poteze Moskve, odnsono Kremlja, a u fokusu su izjave Petra Tolstoja, zamjenika predsjednika Državne dume Rusije, koji zagovara nastavak sukoba do "zadnjeg Rusa".
Levčenko povlači jasnu paralelu s Krimskim ratom (1853–1856), podsjećajući da je Rusko carstvo tada pretrpjelo jedan od najtežih poraza, unatoč brojčanoj nadmoći. Oslanjajući se na povijesne činjenice, dekonstruira rusku propagandu i objašnjava zašto trenutna politika Moskve vodi zemlju u propast sličnu onoj iz 1917. godine, kada se carstvo raspalo na desetine nezavisnih država.
Posebna se osvrće strahu Kremlja od mirnog dogovora. Dok cijeli svijet traži načine za zaustavljanje krvoprolića, ruska elita panično odbija pregovore, vjerujući da bi kraj rata označio i kraj Ruske Federacije. U tom kontekstu, Levčenko analizira djelovanje "pete kolone" unutar Europe – od Njemačke do Francuske – koja pokušava smanjiti vojnu pomoć Ukrajini. Jedinstvo Zapada ostaje ključno, što potvrđuju i nedavne odluke NATO-a i Europske unije o dodjeli milijardi eura pomoći.
Situacija se dramatično zaoštrava na moru. Levčenko opisuje ruske napade krstarećim raketama na strane trgovačke brodove koji plove prema Odesi, pa čak i unutar teritorijalnih voda Rumunije. Istovremeno, ruska ratna mornarica izvodi drske provokacije u La Manšu, testirajući strpljenje Velike Britanije i Francuske.
S druge strane, ukrajinske snage ne miruju – njihovi dronovi precizno uništavaju rusku naftnu infrastrukturu i desetkuju "flotu u sjeni" u Crnom moru, ostavljajući Krim bez ključnih zaliha goriva.
Značajan dio emisije posvećen je upozorenjima CIA-e o mogućim ruskim provokacijama usmjerenim protiv Poljske i baltičkih zemalja. Levčenko objašnjava kako javno objavljivanje ovakvih informacija služi kao preventivni udarac koji sprečava Moskvu u realizaciji tajnih planova. Kao primjer navodi i nedavni spriječeni scenarij vojne intervencije u Armeniji.
Putin, suočen sa nedostatkom pobjeda na frontu, očajnički traži uspjeh i priprema teren za masovnu mobilizaciju nepripremljenih vojnika.
Na kraju, Levčenko zaključuje da su ekonomske sankcije trenutno jedini efikasan nevojni alat za prisiljavanje Vladimira Putina na pregovore. Ekonomska situacija u Rusiji se katastrofalno pogoršava, a resursi su sve tanji.
Krah ruske ekonomije mogao bi biti presudan faktor koji će donijeti mir Ukrajini i stabilnost cijelom eoropskom kontinentu.
