Sloboda medija ne nestaje preko noći. Ona se postupno urušava političkim pritiscima, preuzimanjem vlasništva, financijskim iscrpljivanjem neovisnih redakcija, ali i samih novinara te njihovim zastrašivanjem. Kada se tome pridruže pasivnost europskih institucija i nedostatak solidarnosti među samim novinarima, borba za slobodno novinarstvo postaje sve teža. Na to su upozorili sudionici panela „Koliko su mediji (ne)slobodni i kako ih osloboditi?”, održanog danas u sklopu Varaždin Media Festa. Riječ je o festivalu koji se ranijih godina održavao u Fažani, a sad se prvi put, pod pokroviteljstvom Grada Varaždina, održava u Varaždinu.
O različitim iskustvima i izazovima govorili su Erik Uszkiewicz iz mađarskog Centra za neovisno novinarstvo, hrvatska novinarka Zrinka Vrabec Mojzeš, srpski novinar Branko Čečen, profesor novinarstva i medijske politike na Sveučilištu u Ljubljani dr. Marko Milosavljević te crnogorski medijski poduzetnik Željko Ivanović. Panel je moderirao Oliver Vujović, glavni tajnik organizacije South East Europe Media Organisation (SEEMO).
Mađarska: promjena vlasti i isprika javnih servisa
Erik Uszkiewicz govorio je o šteti koju je na medijskoj sceni Mađarske napravila dugogodišnja Orbanova vladavina te o promjenama koje su uslijedile nakon izbora u travnju ove godine. Istaknuo je da promjena političke većine ne jamči neovisnost medija, nego je potrebno mijenjati sustav koji je omogućio politički utjecaj na uređivačku politiku.
Prisjetio se i događaja koji je ljetos šokirao brojne Mađare. Naime, 7. srpnja mađarski su javni mediji prekinuli redovito emitiranje informativnog programa, a na državnoj televiziji prikazana je poruka isprike zbog višegodišnjeg laganja. U poruci je stajalo: „Javni mediji ne smiju lagati. Ispričavamo se što smo to činili godinama.”
Takav potez, nezamisliv u vrijeme Orbánove vlasti, označio je početak najavljenog preustroja javnih medija pod novom vladom Pétera Magyara. Stvarna neovisnost neće se mjeriti samo simboličkim potezima, nego time hoće li javni mediji ubuduće doista služiti građanima, a ne vlasti, istaknuto je na panelu.
Slovenija: povratak političkog utjecaja na javne medije
O novim i zabrinjavajućim trendovima u Sloveniji, nakon ponovnog, četvrtog povratka Janeza Janše na vlast, govorio je dr. Marko Milosavljević, uspoređujući političke pristupe Janeza Janše s Trumpom. Upozorio je na ukidanje izvora financiranja neovisnih medija i ponovno uspostavljanje političke kontrole nad javnim servisom.
Istaknuo je i problem imenovanja upravljačkih struktura u medijima i mogućnosti da se kroz formalno zakonske postupke zapravo ponovno uspostavi politički utjecaj. Apsurdno je da se upravo takvi procesi, smatra on, opisuju kao depolitizacija, kad s druge strane Vlada imenuje većinu novih ljudi koji će upravljati javnim medijskim servisom. Takvi procesi, upozorio je, otvaraju prostor za svojevrsni povratak u prošlost, odnosno za ponavljanje obrazaca u kojima se javni mediji tretiraju kao instrument političke moći.
Hrvatska: financijski pritisci i sudski progon novinara
Hrvatska novinarka Zrinka Vrabec Mojzeš rekla je "da je Hrvatska, nažalost, tamo gdje je Mađarska bila i kamo Sloveniji ide". Posebno je problematizirala položaj Hrvatske radiotelevizije, odnosno utjecaj parlamentarne većine na izbor njezina vodstva.
- Nemamo utjecaja na to tko će voditi javnu televiziju. Ravnatelja bira parlamentarna većina i ponovno će izabrati nekoga tko će biti dužan raditi ono što oni žele - upozorila je, povlačeći paralelu s vremenom devedesetih godina i političkim pritiscima na medije.
Posebno je zabrinjavajućim ocijenila položaj neovisnih medija, koji se suočavaju s financijskim poteškoćama, problemima s oglašavanjem i vlasničkim strukturama koje ne moraju nužno imati novinarstvo kao primarnu djelatnost, nego medije mogu promatrati kao sredstvo utjecaja. Kao jedan od ozbiljnih problema navela je i velik broj sudskih postupaka protiv novinara. Dugotrajni sporovi i troškovi obrane mogu iscrpiti redakcije i pojedine novinare.
- Nezavisni mediji su uništeni, gotovo da i ne postoje. Uništeni su financijski jer ih oglašivači izbjegavaju. Ako se želiš oglašavati u neovisnim medijima, ne možeš raditi s državnim firmama, i zato ih zaobilaze, a sve velike kompanije rade s državom - rekla je.
U takvim okolnostima pritisak nije samo politički, nego i egzistencijalan. Niske plaće, nesigurnost radnih mjesta i mogućnost da novinar zbog svojeg profesionalnog angažmana teško pronađe drugi posao stvaraju dodatni poticaj za autocenzuru i odustajanje od kritičkog izvještavanja. Također navodi primjere novinara koji su otišli iz novinarstva i nakon toga nisu imali šanse zaposliti se u bilo kojoj državnoj ili gradskoj tvrtci, ali ni u velikim kompanijama, jer su jednostavno bili "obilježeni" svojim kritičkim pisanjem.
- Imamo rekord u slapp slučajevima sudskih postupaka protiv novinara. Povlače vas po sudu i unište financijski i moralno, na taj način iskorištavaju pravosudni sustav. Novinari imaju niže plaće od vozača tramvaja i onda su bili iznenađeni što ih novinari, pa i građani nisu podržali. Radiš odgovoran i intelektualan posao za 800 eura plaće, pod takvim pritiskom ljudi odustaju - rekla je Vrabec Mojzeš, ali je upozorila i na to da problem često nije ograničen samo na jednu političku opciju. Prema njezinu iskustvu, i političari koji se deklariraju kao lijevi mogu teško prihvaćati kritičko novinarstvo ističući da niti jedna lokalna ili nacionalna vlast ne bi smjela očekivati poštedu od kritičkih pitanja.
Osvrnula se i na promjene u medijskim navikama publike. Dok su građani u prošlosti izlazili na ulice kako bi branili pojedine medije, poput prosvjeda protiv gašenja Radija 101, danas se, smatra, pitanje slobode novinarstva teže nameće kao tema od šireg društvenog interesa, posebno među mlađim generacijama koje se informiraju putem društvenih mreža.
Srbija: nasilje i "otvoreni lov na novinare"
Najdramatičniju sliku položaja novinara iznio je Branko Čečen, govoreći o stanju u Srbiji. Ocijenio je da je riječ o duboko autoritarnom političkom sustavu te upozorio da mediji nisu uništeni odjednom, nego kroz dugotrajan proces političkog preuzimanja, propagande i zastrašivanja.
Posebno je upozorio na fizičke napade na novinare, uključujući slučajeve u kojima su, prema njegovim riječima, napadači bili policajci u uniformama. Govorio je i o sudskim postupcima, uhićenjima te sve težim uvjetima za novinare koji pokušavaju profesionalno izvještavati o prosvjedima i političkim sukobima, opisujući situaciju kao "otvoreni lov na novinare".
U Srbiji su, prema njegovim riječima, mediji izloženi pritiscima kroz vlasničke promjene i širenje propagandnog sadržaja, dok se neovisno novinarstvo pokušava potisnuti na marginu. Posebno je zabrinjavajućim ocijenio činjenicu da se mladi novinari, često puni entuzijazma, nalaze na terenu bez dovoljno iskustva u suočavanju s fizičkim prijetnjama i nasiljem.
Čečen je govorio i o kolegama koji su zbog sigurnosnih razloga napustili Srbiju te o novinarima koji su bili napadnuti i ozlijeđeni. U takvim okolnostima, istaknuo je, sve je teže ostati u profesiji i pružati otpor pritiscima. Kao jedan od načina zaštite novinara spomenuo je važnost masovne građanske prisutnosti na prosvjedima. Velik broj ljudi na ulicama, smatra, može biti važan oblik zaštite studenata i drugih sudionika prosvjeda, ali i novinara koji o njima izvještavaju.
Pritom je upozorio i na izrazitu društvenu polarizaciju, u kojoj suprotstavljene strane teško mogu zamisliti budućnost zemlje u kojoj bi ona druga imala političku prevlast. Takvo stanje dodatno otežava dijalog i rad medija koji pokušavaju izvještavati izvan političkih rovova.
Europska unija: između deklarativne potpore i stvarnih interesa
Crnogorski medijski poduzetnik Željko Ivanović otvorio je pitanje odgovornosti Europske unije i njezina odnosa prema medijima na zapadnom Balkanu. U izlaganju je upotrijebio pojam „kolonizacije medija”, upozoravajući da europski politički i gospodarski akteri nisu uvijek djelovali u skladu s vrijednostima koje javno zagovaraju.
Prisjetio se razdoblja prije tridesetak godina, kada su medijski profesionalci u regiji očekivali da će europski izdavači pomoći u izgradnji profesionalnih standarda i zaštiti novinara od političkih pritisaka. Umjesto toga, smatra Ivanović, dio međunarodnih aktera surađivao je s lokalnim političkim i gospodarskim strukturama, uključujući one koje su imale interes za kontrolu medija.
Upozorio je da se u odnosima s vlastima često prednost daje političkoj stabilnosti i gospodarskim interesima pred slobodom medija. Takav pristup, prema njegovu mišljenju, omogućuje održavanje sustava u kojem formalno postoje zakoni i institucije, ali njihovo funkcioniranje ne jamči stvarnu neovisnost novinarstva.
Posebno je problematizirao netransparentno vlasništvo nad medijima. Iako se formalno mogu zadovoljiti europski standardi objave vlasničkih podataka, iza nominalnih vlasnika ponekad se, prema njegovim riječima, mogu skrivati drugi interesi i kapital čije je stvarno podrijetlo teško utvrditi.
Kao primjer proturječja između deklariranih standarda i prakse naveo je i djelovanje međunarodnih medijskih kompanija na Balkanu, prvenstveno u Srbiji i Crnoj Gori. Smatra da nije dovoljno širiti prepoznatljive medijske brendove ako se istodobno ne osiguravaju urednička neovisnost, transparentno financiranje i profesionalni standardi.
Ivanović je stoga pozvao na kritičko preispitivanje uloge europskih institucija i izdavača, ali i na razgovor o onome što je Europska unija u području medijskih sloboda doista učinila, a ne samo o onome što je propustila učiniti.
Tko će braniti slobodne medije?
Unatoč različitim političkim okolnostima, rasprava tijekom panela pokazala je da se mediji u regiji suočavaju sa sličnim problemima, iako je trenutačno najgora situacija u Srbiji, gdje je zbog skorašnjih izbora situacija izuzetno napeta, ističe Čečen.
Iz izlaganja sudionika proizlazi da sloboda medija ne ovisi samo o zakonima i formalnim jamstvima, nego i o tome postoji li politička volja za poštovanjem neovisnosti novinarstva, jesu li vlasnički odnosi transparentni te može li redakcija opstati bez podređivanja interesima vlasti ili oglašivača. Čečen je pritom upozorio na nedostatak solidarnosti, kako unutar novinarske zajednice tako i u širem društvu. Bez zajedničkog odgovora na napade, prijetnje i pokušaje političkog podčinjavanja, pojedini novinari i male redakcije ostaju izloženi pritiscima koje teško mogu samostalno izdržati.
Primjer Mađarske pokazuje da politička promjena može otvoriti prostor za reformu medijskog sustava. No iskustva iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Crne Gore upozoravaju da se slobodni mediji ne mogu izgraditi samo promjenom ljudi na vlasti. Potrebne su neovisne institucije, održivi izvori financiranja, transparentno vlasništvo, zaštita novinara i građani koji razumiju da slobodno novinarstvo nije interes samo medijskih profesionalaca, nego temelj demokratskog društva.
