Ludbrežanka koja živi u Sisku: "Mislila sam gotovo je, zgrada će se srušiti na nas" Foto: Ilustracija/Arhiva VV

Ludbrežanka koja živi u Sisku: "Mislila sam gotovo je, zgrada će se srušiti na nas"

IHR/Varaždinske vijesti | 4.1.2021. u 18:09h | Objavljeno u Aktualno

- Još uvijek smo u šoku od svega što smo doživjeli... Bio je to pravi užas, kao scene iz najgorih horor filmova, samo što u tim filmovima sudjeluješ ti – opisala nam je 46-godišnja Ludbrežanka koja je strahoviti potres koji je prošli tjedan razrušio Petrinju, Glinu i Sisak i mnoge obitelji ostavio bez krovova nad glavom preživjela u svojem stanu u Sisku, gdje živi za suprugom i dvoje djece. 

Tog utorka strah im se već uvukao u kosti od potresa koji je „udario” dan ranije.

- Svi smo bili šokirani i uznemireni. Još sam tog dana govorila kako ću sigurno noć provesti obučena, za slučaj da moramo bježati van. I onda u utorak, ponovno – priča naša sugovornica.

Kad je počelo „drmati” svi su brže-bolje potrčali pod štok.

- Dok smo trčali stvari su podale na sve strane, po cijelom stanu, suprug je za dlaku izbjegao da mu polica, koje je bila pričvršćena u kuhinji za šankom, padne na njega. Počele su padati čaše u kuhinji, stvari iz ormara i polica... Od zvukova lomova koji su odjedanput zavladali cijelim stanom djeca su počela plakati.... Dok smo se grčevito držali za štok i tješili ih, čuli smo susjede u hodniku zgrade kako viču i bježe van. Sve se oko nas ljuljalo. Nismo znali što učiniti: stajati i čekati ili uzeti djecu i čim prije pobjeći van. Počela sam odbrojavati sekunde jer činilo mi se da tom potresu nema kraja. Pomislila sam da je to to, gotovo, cijela zgrada srušit će se na nas – s užasom se prisjeća Ludbrežanka.

Dok je podrhtavanje tla napokon prestalo, brzo su zgrabili jakne i potrčali van iz zgrade. Ispred su se već okupili susjedi. Jedni druge gledali sa strahom, ne vjerujući što se upravo dogodilo. Telefonske linije nisu radile. Nestalo je struje.

- Susjeda sa trećeg kata zgrade, koja živi u stanu iznad našeg, samo je plakala. Baka na prvom katu zgrade nije mogla izaći van iz stana jer joj je ormar pao ispred vrata. Nismo znali što je s njom, pozvoniti joj nismo mogli jer nije bilo struje, a kada smo je dozivali preko balkona nije se javljala. Moj suprug je s ostalim susjedima otrčao po ljestve, kako bi se popeli na prvi kat i pokušali maknuti ormar i pomoći joj izaći iz stana. Ljestve su bile prekratke, pa je susjeda zvala vatrogasce, no na kraju se baka nekako sama uspjela „izmigoljiti” kroz vrata – priča naša sugovornica.

Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...

Označeno u