Je li rušenje kućica uistinu jedino ispravno i najbolje rješenje, pita sin vlasnika bespravno izgrađene drvene kolibe, nakon što je za danas najavljen početak rušenja više desetaka objekata uz Varaždinsko jezero, koje vlasnici nisu sami uklonili ili ne uklanjaju nakon što su za to primili rješenja Državnoga inspektorata.
Uz lijevu obalu Drave kod Varaždina ima oko 700 bespravnih objekata, uglavnom drvenih i montažnih. Najviše ih je na području uz Varaždinsko jezero, odnosno desno od željezničkog mosta, gleda li se iz smjera Varaždina. Riječ je isključivo o državnom zemljištu uglavnom u Međimurskoj, a dijelom i u Varaždinskoj županiji, kojim upravlja HEP-a, budući da se zapravo radi o proširenju Drave napravljenom radi akumulacije vode za HE Čakovec. I tu se danas očekuje početak rušenja.
Nešto manje bespravne je gradnje s druge, lijeve strane željezničke pruge i ceste Varaždin-Čakovec, području koje se također nalazi u dvije županije. Ono je uglavnom u državnom vlasništvu, ali pod upravom Hrvatskih voda, izuzev dijela Kuršanečkog luga u kojem je pedesetak privatnih parcele na kojima su njihovi vlasnici također izgradili objekte bez dozvola. No, oni se neće danas rušiti jer su vlasnici podnijeli zahtjeve za legalizaciju prije više godina.
-Ne samo da rušenje trenutno ne prijeti onima koji imaju bespravne objekte u Kuršanečkom lugu ili blizu njega, dakle, nasuprot Špice, već se neće rušiti ni našim susjedima na Varaždinskom jezeru, koji su također predali zahtjev za legalizaciju svojih koliba. Objekti se, naime, ruše samo vlasnicima osamdesetak objekata uz jezero. Uglavnom su to umirovljenici, radnici i njihova djeca, iako se u medijima izdvaja samo slučaj izbornika u Kuršanečkom lugu u koji sada bageri neće ići, a pitanje je hoće li moći na druga mjesta zbog mekanog terena. Jesmo li onda svi jednaki pred zakonom, pita naš sugovornik, napominjući da njegov otac nije predao zahtjev za legalizaciju samo zato jer je smatrao da to nema smisla budući da nije vlasnik zemljišta na kojem je izgradio malu kolibu, već država, ali sada shvaća da je pogriješio.
Nije to jedino gdje ne vidi logike u cijelom slučaju čiji korijeni sežu još u bivšu državu, kada je počela bespravna gradnja objekata koji su se s vremenom preprodavali.
-Ljudi se uređivali okoliš u kojima bi gradili uglavnom drvene objekte isključivo za svoj odmor. Nema tu turizma ili nečeg sličnog. Roštilj za vikend ili odmor poslije posla, pogotovo ljeti kada je jako toplo. Da bi moglo biti problema, shvatilo se prije petnaestak godina. Naime, iako ne cijelo, područje uz Varaždinsko jezero uvršteno je u Regionalni park Mura-Drava, koji je proglašen tek od 2011. godine, dok su kućice dobrim dijelom izgrađene puno ranije, još u Jugoslaviji. I nikome nisu smetale sve do sada. Međutim, nije to glavni apsurd, već da se zaštićenim područjem proglašava obala akumulacijskog jezera, dakle, ono što je djelo ljudskih ruku, a ne prirode, upozorava sugovornik te ukazuje da se Regionalnim parkom Mura-Drava planira izgraditi cesta kao nastavak zaobilaznice oko Pušćina i Nedelišća koja se upravo gradi, što je nesumnjivo puno veće i trajno zadiranje u prirodu.
Ipak, najviše mu smeta što ne vidi što će biti na obali nakon rušenja bespravnih objekata.
- Objekti, koji su uglavnom dvadesetak kvadrata i u vlasništvu običnih ljudi, srušit će se i što onda? Opet će rasti šikarje na mjestima koja su sada bila lijepo uređena. Hoće li to biti uistinu dokaz o uređenoj pravnoj državi? Ne bi li bilo bolje da država da u koncesiju parcele te u stvori uvjete za legalizaciju koliba u kojima nitko ne živi, već boravi povremeno radi odmora, a takvu mogućnost pružiti i drugim zainteresiranim povećanjem broja parcela za gradnju manjih, montažnih objekata? Zašto su se u Slavonskome Brodu i Prelogu našla rješenje za slične slučajeve, tvrdi sugovornik, koji se pita hoće li se rušiti i drugi bespravni objekti, od koji su neki u obližnjem romskom naselju ili će se njih i dalje zaobilaziti te na kraju naći rješenje za legalizaciju.
