Peta godina rata punog opsega protiv Ukrajine ima značajan negativan utjecaj na stanje gospodarstva Ruske Federacije.
Produbljivanje ekonomske krize dovelo je do toga da se svaki peti građanin RF našao u dužničkoj ovisnosti o mikro kreditnim financijskim organizacijama (MFO). Aktivno korištenje njihovih usluga dovelo je do nagomilavanja rekordnih razina zaduženosti, koje nastavljaju rasti, pojačavajući financijsku ovisnost stanovništva o kreditnim institucijama. Prema podacima ruskih medija, u 2025. godini obujam izdanih mikro kredita dosegnuo je povijesni maksimum — 2,1 trilijun rubalja, što je za 35% više u odnosu na prethodnu godinu. Prema podacima Središnje banke RF, oko polovice tih kredita odobravano je uz kamatne stope koje prelaze 250% godišnje. Najrašireniji su i dalje neosigurani kratkoročni krediti na rok do 30 dana u iznosu do 30 tisuća rubalja s prosječnom kamatom od 290,3% godišnje, što upućuje na masovno širenje prakse refinanciranja stanovništva. Sredinom 2025. godine klijenti MFO-a bili su 13,8 milijuna ljudi, što čini oko 18% radno sposobnog stanovništva. U usporedbi s lipnjem 2022. godine njihov je broj porastao za 6,5 milijuna i nastavlja rasti. Objavljena sociološka istraživanja bilježe značajno pogoršanje materijalnog položaja građana: 31% stanovništva navodi nedostatak sredstava čak i za osnovne potrebe, uključujući hranu, a 39% ističe pogoršanje ekonomske situacije u svojim regijama.
Kreditiranje po ekstremno visokim kamatnim stopama faktički se transformiralo u legalizirani mehanizam preraspodjele prihoda u korist financijskog sektora, funkcionirajući uz prešutnu podršku regulatornih i zakonodavnih tijela. U uvjetima dugotrajnog rata, visoke inflacije i stagnacije prihoda, značajan dio stanovništva prisiljen je obraćati se MFO-ima kako bi pokrio osnovne troškove. U takvim okolnostima kratkoročni krediti brzo se pretvaraju u dugotrajnu dužničku ovisnost zbog naglog rasta kamata i kaznenih penala. Istodobno, u većini razvijenih zemalja djelatnost takvih institucija značajno je ograničena ili strogo regulirana.
Dodatni čimbenik pritiska predstavlja transformacija izvora financiranja gospodarstva. Nakon uvođenja sankcija, štednja stanovništva postala je ključni unutarnji resurs financiranja. Ako su do 2022. godine ruske kompanije aktivno koristile jeftine kredite s tržišta EU-a i SAD-a, danas je pristup njima praktično izgubljen. To je prisililo poslovni sektor da se preorijentira na skuplje domaće resurse, što je dovelo do rasta dužničkog opterećenja i smanjenja profitabilnosti. Kao rezultat toga, građani de facto obavljaju ulogu glavnih kreditora države i korporativnog sektora, bez stvarnog utjecaja na te procese. U uvjetima militarizacije gospodarstva, ograničeni resursi usmjeravaju se prvenstveno na financiranje obrambeno-industrijskog kompleksa, dok se civilni sektori suočavaju s nedostatkom kapitala.
Paralelno se pojačava fiskalni i regulatorni pritisak. Pokrenute su izmjene zakonodavstva u vezi s oporezivanjem prihoda od transakcija s kripto valutama i digitalnom imovinom, kao i uvođenje obveznog izvještavanja poreznim tijelima. Takve mjere imaju za cilj jačanje kontrole nad financijskim tokovima i pronalaženje dodatnih izvora punjenja proračuna u uvjetima njegova deficita. Istodobno se bilježi pogoršanje kvalitete kreditnih portfelja. Ruska bankarska statistika pokazuje da je udio problematičnih potrošačkih kredita porastao s 9% početkom 2025. godine na 13,1% u 2026. godini. U hipotekarnom segmentu taj je pokazatelj također porastao — s 1% na 1,8%. Najveće poteškoće u servisiranju duga imaju zajmoprimci s niskim kreditnim rejtingom, bez kreditne povijesti i s visokim stupnjem zaduženosti, što je osobito postalo vidljivo nakon razdoblja kreditnog pregrijavanja 2023.–2024. godine.
Unatoč tome, predstavnici regulatora naglašavaju da razina problematične zaduženosti ostaje niža od povijesnih maksimuma, što stvara iluziju relativne stabilnosti. Međutim, stvarna dinamika ukazuje na suprotne tendencije: rast kašnjenja u otplati događa se prije svega u „starim” kreditnim portfeljima, dok postojeća ograničenja obuzdavaju kreditiranje novih zajmoprimaca. To smanjuje učinkovitost monetarne politike i otežava stabilizaciju bankarskog sektora.
Skup navedenih čimbenika — pad realnih prihoda stanovništva, rast dužničkog opterećenja, ograničen pristup vanjskom financiranju i pojačan državni nadzor — stvara sustavne rizike za financijsku stabilnost. Povećanje udjela nenaplativih kredita povećava vjerojatnost masovnih bankrota kućanstava i pojačava ranjivost bankarskog sustava. Restriktivna monetarna politika dodatno potiče istiskivanje bankarskih proizvoda manje transparentnim i skupljim financijskim instrumentima, kao što su zalagaonice ili kupnja na rate.
Politika Središnje banke RF i vlade također stvara značajne rizike za korporativni sektor, potičući rast broja stečajeva. Prema ruskoj statistici, obujam dospjelih potraživanja ruskih kompanija u siječnju 2026. godine dosegnuo je 8,2 trilijuna rubalja naspram 6,7 trilijuna rubalja u 2025. godini, što odgovara približno 3,8% BDP-a. Tako je ovaj pokazatelj porastao za 21% na godišnjoj razini i povećao se 2,5 puta u posljednjih pet godina. Jedan od ključnih razloga jest restriktivna monetarna politika, koja ograničava pristup realnog sektora financijskim resursima.
Najveći udio dospjelih potraživanja odnosi se na prerađivačku industriju, osobito na proizvodnju naftnih derivata i aluminija. Dodatni problem predstavljaju kašnjenja u plaćanjima velikih, uključujući i državne, kompanija. Kao rezultat toga, mali i srednji poduzetnici faktički obavljaju funkciju kreditiranja ključnih grana gospodarstva. U uvjetima visokih kamatnih stopa to pretvara izvršavanje državnih ugovora u financijski neisplativu aktivnost.
Rast poreznog opterećenja i smanjenje proračunskih rashoda za civilne sektore u korist obrambeno-industrijskog kompleksa dodatno pogoršavaju situaciju. To usporava financijske tokove, pogoršava platnu disciplinu i smanjuje obrtna sredstva poduzeća. Kao odgovor, poslovni sektor prisiljen je prebacivati troškove na krajnje potrošače, što dovodi do ubrzanog rasta cijena hrane, lijekova i usluga. Ograničenje financiranja industrije dovodi do smanjenja proizvodnje, stvaranja nestašica robe i jačanja inflacijskog pritiska. Kombinacija visokih kamatnih stopa i rastućeg poreznog opterećenja potiče zatvaranje poduzeća i smanjenje broja radnih mjesta, negativno utječući na makroekonomsku stabilnost i životni standard stanovništva.
Rast vojnih rashoda također značajno utječe na tržište rada. Neki ruski mediji navode da je broj planiranih otpuštanja u javnom sektoru porastao za 43%, dok je u četvrtom tromjesečju 2025. godine tempo otpuštanja povećan za 59% na godišnjoj razini. Istodobno, širenje proračunskog deficita ograničava mogućnosti regionalnih vlasti da pravodobno isplaćuju plaće zaposlenima u javnom sektoru. Masovna otpuštanja, koja se službeno objašnjavaju optimizacijom državnog sektora, u suštini ukazuju na duboke strukturne neravnoteže financijske politike RF. Najizraženije se ti procesi manifestiraju u depresivnim regijama, gdje smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru potiče odlazak radno sposobnog stanovništva u velike gradove, slabeći lokalna gospodarstva.
Trenutni trendovi ukazuju na prijelaz ruskog gospodarstva u fazu strukturne stagnacije, u kojoj se financiranje obrambenih potreba provodi na račun sužavanja resursne baze civilnog sektora.
