Vinarija Šafran stradala je zbog epidemijske bolesti vinove loze - zlatne žutice, te čak morala pribjeći najgoremu – vađenju i uništavanju nasada zaraženog trsja. Evo što je o stanju u vinogradima te vinarije te načinu suzbijanja nametnika i bolesti u intervjuu za businessin.hr kazao čelni čovjek Vinarije Šafran, dr. Josip Tržec.
- Što je to Zlatna žutica vinove loze i koje posljedice uzrokuje?
- Zlatna žutica vinove loze (Flavescence doree) je epidemijska bolest vinove loze, čiji su uzročnik mikroorganizmi koje prenosi američki cvrčak, a detalje o toj bolesti nedavno je opisao Gospodarski list.
„Zlatna žutica (Žutilo) vinove loze vrlo je opasna bolest koja postaje sve veća prijetnja hrvatskom vinogradarstvu. Uzrokuju je mikroorganizmi smješteni u žilnom staničju floema, stanične strukture slične bakterijama, ali bez čvrste stijenke. Kad se uzročnici ove bolesti umnože do brojnosti koja začepljuje floemsko žilno staničje koje provodi hranjive tvari iz lišća u grozdove, drvo i korijen, pojavljuju se karakteristični simptomi: uvijanje plojke prema naličju, žućenje lišća odnosno crvenjenje kod tamnih sorata, sušenje cvata, venuće formiranog grozda te slabije odrvenjavanje mladica na inficiranom trsu“
Dvadeset godina nemara!
- Kada se ta bolest pojavila u našim vinogradima?
- U istom glasilu o tome se može pročitati da su još početkom 1980-tih godina znanstvenici Instituta za zaštitu bilja (prof.dr. Ana Šarić i mr.sc. Branko Britvec) pri Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu upozoravali stručnu javnost na „moguću pojavu nove bolesti vinove loze i njenog prirodnog širitelja: zlatne žutice (Grapevine flavescence doreé) koju uzrokuju Mikoplazmama Slični Organizmi (MSO) (od 1994. godine biljne parazitske mikoplazme svrstane su u razred Mollicutes, rod Phytoplasma) i američkog cvrčka (Scaphoideus titanus syn. Scaphoideus littoralis). Budući da su tih godina žutice vinove loze i američki cvrčak bile prisutne u južnom dijelu Francuske i sjevernom dijelu Italije autori Šarić i Britvec upozoravaju na potrebu stroge kontrole loznih cijepova koji se uvoze iz tih država uz obvezan certifikat zemlje izvoznice da je matični nasad bio ispitan laboratorijskim metodama na mikoplazme.
Širenje bolesti u prvih 10-ak godina (sve do 2007.) u hrvatskim su vinogorjima bile pronalažene uglavnom manje opasne fitoplazmatske žutice iz skupine stolbur ili crno drvo (BN) i žutice astre (AY). Ali, prije pet godina potvrđen je prvi nalaz vrlo štetne zlatne žutice (Flavescence doreé) (Šeruga Musić i sur., 2011)! Najopasnija fitoplazmatska bolest Flavescence doree (FD) je molekularnim metodama potvrđena prvo na uzorcima divlje pavitine (Clematis vitalba) koja je rasla u blizini vinograda u Istri (2007) i Međimurju (2008). Već 2009. ova bolest je potvrđena na uzorcima vinske sorte Pinot crni u vinogradarskoj podregiji Plešivica (Vivodina), slijedeće godine u Prigorju (žarište Križevci) na sortama Rajnski rizling i Ružica crvena, te u podregiji Moslavina (Voloder) na autohtonoj vinskoj sorti Škrlet (Budinščak i sur., 2012). Temeljem tih istraživanja, koje je proveo Zavod za zaštitu bilja (HCPHS)“.
- Zašto nismo spriječili na vrijeme širenje bolesti?
- I o tome govori Gospodarski list te navodi: „U “Narodnim novinama” broj 7 od 17. siječnja 2013. godine je objavljena “Naredba o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze, koju prouzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doreé MLO”. Ovom se Naredbom propisuju mjere za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze koju uzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doreé MLO, a glavna biljka domaćin štetnog organizma je vinova loza (Vitis vinifera). Ostale biljke domaćini štetnog organizma jesu obična pavitina (Clematis alba), crna joha (Alnus glutinosa) i druge Vitis vrste (npr. direktno rodni američki hibridi), dok je prenositelj (vektor) američki cvrčak (Scaphoideus titanus). Prenositelj zaraze Američki cvrčak je opisan na području Sjedinjenih Država još 1932. godine, ali Prema simptomima bolesti u vinogradu nemoguće je utvrditi o kojoj se vrsti fitoplazme u vinogradu radi, ali su posljedice njihova nesmetana razvoja i širenje vrlo razlicite.
Najopasnija i najštetnija je zlatna žutica (FD), od čije prve pojave naknadno 1-2 godine inficirano trsje potpuno propada. Kod ostale dvije fitoplazme (BN i AY), moguće je da nakon akutne faze bolesti kada su simptomi naročito izraženi, naknadno slijedi oporavak i “ozdravljenje” biljke. Do epidemijskog širenja zlatne žutice nastupa samo u onim vinogorjima gdje su istovremeno prisutne štetni organizam (Grapevine flavescence doreé MLO) i prenositelj (americki cvrčak).“
- Zašto se po vama ta Naredba nije poštovala i koje su posljedice?
- Na žalost i ta Naredba ministra ostala je samo mrtvo slovo na papiru jer se ona gotovo i ne može sprovesti u djelo zbog niza čimbenika kao što su: vlasnička struktura, socijalni mir, poljoprivredni redari, lokalna samouprava, i brojni drugi. I tako je danas sve palo na teret vinogradara koji su trenutno još uvijek jedini koji snose velike materijalne troškove i kao takvi i jedini žrtve neučinkovitosti države. U zakonu je sve dobro propisano samo nitko ne kontrolira njegovo provođenje, barem ne onih spornih aktera koji nisu u gospodarskom sustavu.
Pitanje koje je ostalo bez odgovora je i - zašto su svi ministri u zadnjih 20 godina okretali leđa na upozoravanja profesora agronomskih fakulteta o opasnosti i posljedicama koje će prouzročiti Zlatna žutica? Dobro je pitanje i zašto sada jedino vinogradari plaćaju njihov nemar krčenjem svojih vinograda? A i jedan od bivših ministara je vinogradar i trebalo bi ga pitati i pozvati na odgovornost.
Bolest s kojom nema šale
- Kako spriječiti bolest ili kako je prepoznati?
Struka navodi da „Osnovne mjere suzbijanja fitoplazmoza u vinogradarstvu počivaju na kupnji zdravstveno ispravnih loznih cjepova, uklanjanju zaraženih biljaka i suzbijanju vektora (širitelja). Američki cvrčak ( Scaphoideus titanus) je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, a u Europi je otkriven 1958. godine u Francuskoj. Razvija samo jednu generaciju godišnje, a gotovo je monofagna vrsta koja se potpuno razvija na vinovoj lozi. Odrasli kukci su relativno male veličine (prosječno 0,5 cm). Osnovna boja krila je blijedo-žuta do smeđa. Na glavi je naglašeno ispupčeno tjeme s nekoliko poprečnih tamnih linija. Prednja krila su velikim dijelom blijedo-žute do smeđe boje i imaju smeđu nervaturu. Jaje je malo, bubrežasto, stisnuto na stranama, vretenasto u prednjem i zaobljeno u stražnjem dijelu, bjelkaste boje, slabo prozirno i dugačko svega 1,5 mm. Ličinke se razvijaju do odraslih kukaca kroz 5 razvojnih stadija.
Prva tri stadija su bjelkaste boje i veličine 1,5-3,5 mm, a na nimfama četvrta i peta stadija se pojavljuju crne šare i žuta boja. Ličinke mogu skakati. Ženke odlažu jaja pod koru dvogodišnjeg drva, a ponekad pod stariju koru grana ili u zrelu jednogodišnju rozgvu. Pomoću male, svinute i snažne leglice koso urežu sloj kore koja se ljušti, pa u sloj staničja između epiderme i snopova primarnog floema odlažu ukupno 24 jaja. Obično su jaja odložena u skupinama 2-3-4 ili više (10) i nepravilno poredana na različite međusobne udaljenosti. Simptomi sisanja su slabo vidljivi i nisu tipični. Zbog prenošenja bolesti Flavescence doreé (FD) sadašnja istraživanja u Europi smatraju ovu vrstu cvrčaka kao najštetnijeg ampelofaga. Američki cvrčak se aktivno širi na manje udaljenosti (francuska iskustva govore o širenju 5-10 km godišnje), a na velike udaljenosti se širi loznim cjepovima u stadiju jaja koja su odložena u rozgvu. Iz Francuske se američki cvrčak proširio u druge europske vinorodne zemlje: Italiju (1964.), Švicarsku (1968.), Sloveniju (1987.), Španjolsku (1997.), Portugal (2001.), Srbiju (2004.), Austriju (2005.), Hrvatsku (2005.), Mađarsku (2007.), BiH (2007.).“ - (Gospodarski list)
- Koje mjere provodi država?
- Aktualni ministar, svaka mu čast, jedini se upustio u borbu s ovom bolesti pa i u rješavanju drugih bolnih segmenata poljoprivrede. U izradi su nove „Mjere“ i iskreno se nadam da će one biti učinkovitije.
I nas vinogradare se pitalo kako bi mjere bile učinkovite. Ja sam u dva navrata poslao stavove nas vinogradara koji su se donijeli na našem skupu pod nazivom „Zlatna žutica vinove loze“ koji je održan dana 24. studenoga 2016. u prostorijama „Vinarije Šafran“ u Brezničkom Humu, a kojeg su inicirale: Gospodarska Komora, Hrvatska Obrtnička Komora, Udruge vinogradara Sjeverozapadne Hrvatske i Vinarija Šafran.
Doneseni su neki prijedlozi za rješavanje problema Zlatne žutice vinove loze:
Prijedlog je obuhvatio sljedeće:
- Utvrditi i obznaniti: sa znanstvenicima RH i u suradnji sa znanstvenicima EU o jedinstvenom stavu oko bolesti zlatna žutica vinove loze; ime bolesti, podvrste, simptome, prevenciju, zaštitu, liječenje i posljedice. Trenutačno ima dosta stručnjaka i svatko priča svoju teoriju; Prof. Kozina iz Agronomskog fakulteta u Zagrebu izjavljuje u poljoprivrednoj emisiji na HRT-u da se može saditi na zaraženom području jer se fitoplazme ne prenose zemljom, škarama i sl. Dr. Budinščak i većina drugih ne preporučuje sadnju dok ne spriječimo prelazak bolesti sa zaraženog zapuštenog vinograda na novo posađeni. Osobno sam za posjete sajmu u Bourdeauxu imao sastanak u Francuskom Institutom za vino (Institut Francais de la vigne du vin) s direktorom Instituta Jan-Pierre van Ruysknsveldeom, direktoricom odjela za bolesti vinove loze Marie-Chaterine Dufour i stručnjakom za fitoplazme, Francois-Michel Bernardom. Tema sastanka je bila borba protiv bolesti Zlatne žutice vinove loze te njihova iskustva. Oni nude stručnu pomoć.
Osnivanje brzog i učinkovitog odbora za suzbijanje bolesti od strane ministra sa svim ovlastima momentalnog djelovanja. Članovi: stručne i odgovorne osobe, lokalna samouprava te vinogradari i vinogradarske udruge. Netko se mora ozbiljno pozabaviti problemom.
Također potrebno je što prije organizirati stručna predavanja po svim županijama i upoznati vinogradare i nadležne o toj bolesti. Također trebalo bi tiskati letke i dostaviti na adrese vinogradara i mjesta dostupna poljoprivrednicima, raditi redovita izvješća o svim događanjima vezanim uz bolest u svim medijima.
Savjetodavne i inspekcijske službe moraju vršiti nadzor terena. Treba osigurati dovoljan broj ljudi i novaca za provođenje nadzora. Također posebno bih naglasio - lokalna samouprava tj njihovi redari moraju imati ovlasti ulaska na privatni posjed i mogućnost kažnjavanja vlasnika čiji su vinogradi zapušteni. Trebalo bi dakle, omogućiti nešto slično onome što su Vlada i Hrvatske šume učinili za Gorski Kotar (u suzbijanju problema potkornjaka: da daju nalog ljudima koji imaju zapuštene vinograde da ih očiste, a ako ne da se jedinice lokalne samouprave ovlaste da mogu same bez dozvole vlasnika zemljišta očistiti zapušteno zemljište te im predložiti da stave kao izvanrednu stavku u proračunu - izvjesnu svotu iz koje bi se interventno financiralo malčanje zapuštenih poljoprivrednih parcela i vinograda pa sve do mogućnosti uknjižbe na parcele za koje se stari ljudi više ne mogu brinuti i ne mogu plaćati račune za čišćenje.
Potrebne su uredbe slične francuskima
- Kako to učiniti sveobuhvatnim?
- Trebalo bi osigurati financijska sredstva za sve segmente bolesti. Nije dovoljno samo djelovati na jedan dio.Pod hitno već za ovu sezonu Ministarstvo bi trebalo osigurati preparate za uništenje vektora i zadužiti lokalnu samoupravu da ih podjeli vinogradarima te donijeti naredbe koji dan se na kojem području treba prskati. Oni koji ne prskaju plaćaju kaznu. Sama uredba da treba prskati nije dovoljna jer će se neki opravdavati nemogućnošću kupnje preparata zbog praznog žiro-računa.
Ministar treba donijeti interne pravilnike kako se treba ponašati za vrijeme bolesti vezano uz zaštitu okoliša i ekološke proizvodnje identično uredbama koje su u Francuskoj (kad nastupi bolest bore se protiv bolesti dok ju ne stave pod nadzor, a tek onda primjenjuju propise ekološke proizvodnje).
Odgovornost trgovaca neadekvatnim sadnim materijalom, kao i ostalom enološkom sredstvima i zaštitnom robom. Veća kontrola uvoza preparata za prskanje; neki su totalno neučinkoviti, a nitko za te „lažnjake“ ne odgovara.
Izmjenu članka 65. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. S obzirom da je obveza jedinica lokalne samouprave da nadzire i provodi Odluku o agrotehničkim mjerama i mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina, potrebno im je dati veće ovlasti i mogućnost naplate kazne ili ulaska u posjed vlasnika koji ne poštuje navedenu Odluku.
Žute ploče obavezno postaviti u svim profesionalnim vinogradima, a lokalna samouprava i hobisti na za to ostalim određenim točkama. Treba obučiti savjetodavne službenike da ploče mogu kontrolirati dva puta mjesečno ovisno o njihovim zaduženjima i obilascima terena.
Za suzbijanje američkog cvrčka prskanjem treba osigurati u kriznim područjima sredstvo za suzbijanje američkog cvrčka (savjetodavna služba i lokalna samouprava bi trebali vršiti kontrolu raspodjele sredstava) i kontrola primjene sredstava ( komunalni ili poljoprivredni redar). Ako se ne osigura sredstvo za prskanje neće svi prskati zbog nemogućnosti kupnje (blokiran ili prazan žiro-račun). Ako samo jedan prska to nema efekta i baca se novac u vjetar.
Također potrebno je i obeštećenje vinogradara budući da se radi o trajnim nasadima i velikom ulaganju ne samo u vinograde nego i u mehanizaciju i vinarije. Dosadašnje procjene koje su bile kao elementarna nepogoda ne pokrivaju niti troškove krčenja i spaljivanja. Bez novaca, nažalost, neće biti rezultata.
Štete su ogromne i za vinogradare i državu
- Koliku je štetu nanijela bolest?
- Ogromnu! Što vinogradarima, to i gospodarstvu općenito.
Radio sam procjene vrijednosti jednog trsa s Agronomskim fakultetom u Zagrebu. Uzeli smo nasad Graševine stare 8 godina koja se mora krčiti. Ekonomska isplativost takvog trajnog nasada je 30 godina. Površina vinograda 5 Ha, s prinosom od 1,5 kg/trsu, s prosječnom cijenom grožđa od 6 kuna prodajom vina 1/3 u rinfuzi po cijeni od 18 kuna s PDV-om, boci od 1 litre s cijenom 23 kune s PDV-om i butelje 0,75 litara s cijenom 50 kuna s PDV-om (kod te procjene su se odmah pobunili vinogradari iz Istre, Primorja, Dalmacije i Otoka, koji plaćaju grožđe od 10 do 30 kuna po kilogramu). Po toj procjeni šteta koja nastaje je 650 kuna po trsu, od čega država gubi PDV 130 kuna, porez iznosi 52 kuna, te za jednog zaposlenog oko 70 kuna pa je ukupna šteta za državu 252 kune.
Vinogradar gubi 398 kuna po trsu, a ako to pretočimo na teren: Istra oko 100 Ha, Sjeverozapadna Hrvatska 30 Ha, Slavonija za sada 5 Ha i uz to dodamo hobiste, oko 700.000 trseva RH će kroz 22 godine biti osiromašena za 180 milijuna kuna, a vinogradari ostati bez prometa od 280 milijuna kuna.To je otišlo u vjetar. Treba li se boriti za ostatak!?
- Kako gledate na budućnost?
- Nažalost gubitak vinograda, a najvjerojatnije i odustajanje od tog posla. Velika većina vinogradara su zaduženi i neće moći vraćati svoje kredite, neće moći isplaćivati plaće, poreze, režije i ostala davanja. Doživjet ćemo sličnu sudbinu koju su doživjeli mljekari, stočari, prijevoznici, mesari, mali trgovci, itd. Još jedna „tužna priča iz Hrvatske“ i nikome ništa. Nakon krčenja vinograda ne znamo što bi s poljoprivrednim zemljištem.
