Dolaskom toplijih i sunčanijih dana sve više obitavamo u prirodi, na otvorenome, bilo rekreativno, bilo zbog posla. Kako se s toplijim vremenom budi aktivnost ljudi, sve je veća aktivnost i krpelja. Rasprostranjeni su široko u prirodi, no najčešće se skrivaju u prizemnom sloju rubnih područja šuma, sloju grmlja i niskog raslinja, po šikarama te ostalim visoko travnatim staništima.
Čekaju “žrtvu”
Katica Čusek Adamić, dr. med. spec. epidemiolog, voditeljica Higijensko-epidemiološke djelatnosti ZZJZ Varaždinske županije pojašnjava da krpelj ima mali radijus kretanja, a udaljenost koju može prijeći ovisi o razvojnom obliku. Odrasli krpelj može se primjerice prošetati nekoliko metara u širinu tražeći hranu.
- Krpelj svoju žrtvu ne traži aktivno kao npr. komarac. On se popne na vršak trave ili grančice grmlja i tu nepomčno čeka “žrtvu”. Kada životinja ili čovjek dotakne krpelja, on se svojim nožicama zakači i prijeđe na njih, te traži povoljno mjesto na tijelu gdje se mogu svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv - ukazuje Čusek Adamić.
Za aktivnost krpelja, kaže, vrlo je važna temperatura i vlažnost zbog čega imaju svoju sezonsku aktivnost. Najbrojniji i najaktivniji su u proljeće i početkom ljeta. Tijekom najjačeg ljeta se povlače i praktički ih nema. Mogu se susresti i u jesen, ali znatno rjeđe.
Tri su vrste bolesti koje kod nas mogu prenositi šumski krpelji. To su krpeljni meningoencefalitis (KME), lyme borelioza te erlichioza.
- KME je teška virusna infekcija mozga i moždanih ovojnica. Nema specifičnog lijeka, terapija je simptomatska, no postoji cjepivo koje se mora primijeniti prije ekspozicije. Lajmska bolest je bakterijska bolest koja se razvija kroz tri faze, a prepoznaje se po kožnoj promjeni u obliku koncentričnog kruga koji se javlja između 3 do 32 dana od dana ugriza krpelja i liječi se antibiotikom - pojašnjava Čusek Adamić.
Kako bi se zaštitili od krpelja, savjetuje kako je u prirodi poželjno hodati obilježenim stazama. Dakle, bilo bi dobro da se izbjegava nepotrebno provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu te odlaganje odjevnih predmeta na grmlje.
- Također, bilo bi dobro da nosite prikladnu odjeću, odnosno odjeću dugih rukava i nogavica, svijetlih boja kako bi se krpelj lakše uočio te zatvorenu obuću. Krpelji se lako prihvate na odjeću od materijala s dlačicama poput vune i flanela pa takvu odjeću također izbjegavajte - savjetuje Čusek Adamić.
Usto, bilo bi dobro koristiti relepentna sredstva, koja odbijaju krpelje i sprečavaju njihovo zahvaćanje na čovjeka.
- Otkrivene dijelove tijela i odjeću valja poprskati ili premazati nekim od repelenata pri čemu trajanje odbojnosti traje od četiri do šest sata. Pri povratku iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo, naročito dijelove gdje je koža najtanja (pazuh, ispod dojke, oko pupka, prepone, na glavi i iza uha). Kod djece ćete krpelja često naći na glavi jer je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli zbog čega lakše pokupi krpelja s glavom, odnosno gornjim dijelom tijela. Otkriveni krpelj se što prije treba odstraniti s kože - dodaje.
Tri doze cjepiva
Što se tiče specifične mjere zaštite cijepljenjem, ukazuje da je ona samo za zaštitu od infekcije virusom krpeljnog meningoencefalitisa (KME). Potrebno je cijepiti se s tri doze cjepiva po shemi 0,1, 12 mjeseci. Nakon primovakcinacije, slijedi docjepljivanje svakih tri do pet godina.
- Cijepimo se prije proljetne sezone, no nije kasno ni tijekom ljeta i proljeća jer s prve dvije doze, u razmaku od mjesec dana, dobijemo više od 90 posto zaštite od KME. Naši krpelji jesu zaraženi pri čemu je godišnji prosjek oboljelih od KME od dva do pet oboljelih, odnosno toliko dobijemo prijava - navodi Čusek Adamić.
Dodaje da se cijepe osobe koje su profesionalno izložene ubodima krpelja radom u prirodi, ali i planinari te rekreativci.
- Cijepiti se može u epidemiološkim ambulantama Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije. Troškove cijepljenja snose sami korisnici - naglašava.
Što učiniti s krpeljom koji se učvrstio u koži?
Čusek Adamić naglašava kako je uklanjanje krpelja najvažnija preventivna mjera.
- Rizik od infekcije veći je što je boravak krpelja na tijelu duži. Dobro je znati da krpelj, nakon što dospije na osobu, oko šest sati traži mjesto za hranjenje, neko vrijeme buši kroz kožu te je potrebno najmanje 10 sati da se počne hraniti. Tek tada kreće infekcija osobe - ističe Čusek Adamić dodavši da osoba ima vremena djelovati prije nego krpelj prenese zarazu.
- Krpelja je lakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda. Treba ga izvaditi cijelog, skupa s rilcem (hipostomom) kojim se drži u koži - naglašava.
Postupak
- nemojte na krpelja niti na okolnu kožu nanositi nikakva sredstva (premazivanje uljem, petrolejom, lakom za nokte i sl. jer to uzrokuje grčenje krpelja te pojačano izlučivanje sline, što može uvjetovati i ubacivanje veće količine virusa i bakterija u organizam čovjeka ako je krpelj inficiran)
- uhvatite krpelja pincetom neposredno uz kožu
- budite smireni i ne žurite
- laganim povlačenjem u više smjerova polako izvucite krpelja iz kože
- ne povlačite naglo, ne stiskajte niti ne gnječite krpelja
- nakon odstranjivanja krpelja mjesto uboda (i ruke) dobro operite vodom i sapunom te dezinficirajte
- ukoliko u koži zaostane rilce, odstranite ga sterilnom iglom. Ukoliko to ne uspije, nije potrebna kirurška intervencija jer se ništa naknadno neće dogoditi (ono će se resorbirati ili će ga koža “odbaciti”)
- ukoliko se mjesto uboda vidljivo upali, potražite liječničku pomoć
