U ludbreškom euharistijskom svetištu Predragocjene Krvi Kristove održano je središnje euharistijsko slavlje na Svetu nedjelju koje je i ove godine okupilo veliki broj hodočasnika, svećenika, redovnika i redovnica, kao i dužnosnika. Dužnosnika je najviše bilo iz Varaždinske i Međimurske županije, među kojima je bio i saborski zastupnik Goran Kaniški, izaslanik Hrvatskog sabora pod čijim se pokroviteljstvom i održava ovo zavjetno hodočašće.
Varaždinski biskup Bože Radoš uputio je srdačan pozdrav okupljenima na početku misnog slavlja koje je vodio mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski.
Ovo hodočašće, kako je naglasio mons Palić, nije samo osobni čin vjera, nego i duboko narodni čin, jer je povezano sa zavjetom Hrvatskog sabora.
-On je još 1739. godine odlučio svake godine dolaziti ovamo moliti i zahvaljivati. Za narod, za domovinu, za jedinstvo, za vjeru. Danas ovdje pred vas ne dolazim samo jedan biskup, nego dolazim kao brat iz Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, iz hercegovačkog i bosanskog krša, gdje se također stoljećima živi vjera uz križ, ali i s nadom. Ova prisutnost neka bude znak zajedništva koje nadilazi granice, koje u Kristu ujedinjuje sav Boži narod ma gdje on živio. Na ovom svetom mjestu svjedočimo da crkva ne poznaje narodne, teritorijalne ili političke podjele, nego poznaje zajedništvo, solidarnost i bratstvo. U Euharistiji je temelj našeg zajedništva. Ona nas povezuje preko rijeka, preko granica, preko rana povijesti, rekao je biskup.
Kako je dodao, kao što se Krist nije dao djelomično, nego potpuno, i mi smo pozvani dati sebe u službu dobra, u službu drugima, u službu narodu i crkvi.
-Ludbreško euharistijsko čudo svjedoči o Božjoj želji da nam se objavi unatoč našim ograničenim ljudskim sposobnostima razumijevanja. Svećenik, koji je posumnja u Isusovu stvarnu euharistijsku prisutnost, predstavlja svakoga od nas kad se borimo s vjerom. Njegovo iskustvo podsjeća nas da su, kao što knjiga mudrosti kaže, plašljive misli smrtnika i nestalne naše namisli. Unatoč svim tehnološkim dostignućima i znanstvenom razvoju, u središtu ljudskog postojanja ostaje duboka tajna koju ljudska mudrost sama ne može proniknuti. Teško nam je razumijete Božje putove, njegove planove i nakane. Naše su misli doista nesigurne, a naši planovi nepostojani. Koliko puta mislimo da znamo što je najbolje, ali nas život brzo demantira. Stoga nam je potrebno više nego ikada moliti za dar mudrosti od ozgora. Ne samo u osobnim izborima, nego i u javnom životu, u politici, u gospodarsku, u zakonodavstvu, poručio je Palić.
Nasljedovati Krista, kao je naglasio, ne znači ići lakšim putem, nego onim putem koji uključuje križ, koji uključuje žrtvu i često odricanje.
- Isus jasno govori da ne možemo biti učenici ako nismo spremni staviti njega na prvo mjesto. U našem društvu često gledamo kako se vjernici povlače pred izazovima, kako se pritisci sustava, medija i ideologija nameću kao jedini prihvatljivi narativi. A Krist nas poziva da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta i to ne iz pozicije sile, nego iz hrabrog svjedočenja istine. Isus nam kaže da moramo nositi svoj križ da bismo ga slijedili. Te riječi mogle bi se činiti nemogućima ako se oslanjamo samo na vlastitu snagu. Ali Isus ne postavlja visoke zahtjeve i onda nas ostavlja da se mučimo. On nam daje sebe sasvim i potpuno u Euharistiji. Stoga Euharistijsko čudo u Ludbregu nije samo zanimljiv povijesni događaj. To je živi podsjetnik na ono što se događa na svakoj misi. Krist je doista prisutan tijelom, krvlju, dušom i božanstvom u Euharistiji. Zato, draga braćo i sestre, Euharistija nije samo nešto što promatramo. Ona nas iznutra mijenja. Kad primimo pričest, ne izvodimo samo obred. Sjedinjujemo se s izvorom snage koji to radikalno nasljedovanje Isusa čini mogućim, ukazao je Palić
Kako je nastavio, Ludbreg nas sa svim svojim događajima podsjeća na snagu zavjeta i obećanja danih Bogu.
-Zavjet Hrvatskog sabora, ispunjen nakon više stoljeća, uči nas ustrajnosti u vjeri kroz generacije. Čak i kad naši neposredni preci nisu mogli ispuniti svoje obećanja, kasnije generacije su to učinili. Ludbreško čudo i naše današnje okupljanje podsjećaju nas na naše hrvatsko-katoličko nasljeđe, vjeru koja je kroz stoljeća nosila naš znamen. Ta vjera nije tek kulturna tradicija, nego živi odnos s Kristom koji postaje prisutan među nama. Euharistijsko čudo nas također podsjeća i na izvanredni dar koji primamo na svakoj misli. Kad pristupite oltaru da primite svetu priče, sjetite se, draga braću i sestre, da susrećete istog Krista koji se objavi u ludbreškom euharistijskom čudu. Ona isti gospodinu koji u kani pretvorio vodu u vino, koji je nahranio gladno mnoštvo, koji je na posljednjoj večeri predao svoje tijelo i krv, koji nas poziva da ga nasljedujemo, prisutan je ovdje danas. Iz toga vas pozivam da svi danas pristupimo euharistiji s obnovljenim divljenjem. I nas ovdje danas spašava božanska mudrost, sam Krist koji nas hrani sobom, jača nas na našem putu vjere i obnavlja u odluci da živimo po božjoj mudrosti. Molimo u ovoj euharistiji za sve odgovorne u društvu, u politici, u javnim službama da prepoznaju i spoznaju da služenje narodu nije pitanje moći, nego poniznosti, poziva i odgovornosti pred Bogom, ukazao je biskup te pozvao okupljene na molitvu za mudrost da prepoznamo Kristovu prisutnost.
