Batinić: Klijentelizam će biti zadnja stvar koja će se moći spočitnuti HNS-u, budem li izabran za predsjednika

| 9.12.2020. u 08:10h | Objavljeno u Aktualno
Ljekarne VŽŽ

Milorad Batinić, HNS-ov saborski zastupnik u tri mandata, nositelj brojnih stranačkih dužnosti i aktualni gradonačelnik Ivanca u već četvrtom mandatu, jedan je od dvaju kandidata za predsjednika HNS-a na unutarstranačkim izborima, koji će se održati 12. prosinca. Uz njega, kandidat je i Stjepan Čuraj iz Osijeka. Što ga je potaknulo na kandidaturu jedno je od pitanja na koje nam je odgovorio u razgovoru tijekom kojeg se, uz ostalo, kritički osvrće na stanje i odnose u stranci, detaljnije pojašnjava inicijativu o formiranju zajedničke platforme stranaka građansko-liberalnog spektra te način na koji u sadašnjoj situaciji vidi suradnju s HDZ-om.

Korektiv, a ne prirepak

Gdje je nestao HNS? Nema ga u Saboru, a u javnosti nema artikuliranih stavova stranke…

Nakon lošeg rezultata HNS-a na parlamentarnim izborima, očekivalo se da će u najkraćem vremenu, prvenstveno na nacionalnoj razini, biti provedena kvalitetna evaluacija i analiza razloga koji su doveli do toga. Na žalost, nije se dogodilo ništa od toga. Izostala je detaljna analiza i dubinsko skeniranje rada stranke. Izostalo je i preuzimanje individualne odgovornosti vodstva za loše rezultate na izborima. Članstvo je to očekivalo kao čin osobne, moralne odgovornosti. Naprosto je neshvatljivo da su se u takvoj situaciji glave gurnule u pijesak i da se dalje krenulo kao da se ništa nije dogodilo, kao da smo dobili barem tri mandata.

Gledano vašim očima, kakvo je stanje danas u HNS-u?

Stranka ne funkcionira u svojim najbitnijim segmentima, a živi zahvaljujući HNS-ovim gradonačelnicima i načelnicima koji „krvare“ kako bi izvornu politiku HNS-a svaki dan potvrdili i odradili ondje gdje je to najvažnije – na terenu, među građanima. S vrha stranke već dugo izostaje komunikacija sa članstvom. Nema nikakvih, a kamoli jasno artikuliranih stavova i politika HNS-a u vezi bilo čega što se danas događa na političkoj i javnoj sceni. Vlada inertnost i pasivnost. Tomu treba dodati i kadrovsko osipanje stranke, pad rejtinga. Neke od najprepoznatljivijih politika HNS-a potpuno su nestale s političke scene. Ako ja, koji sam više od 20 godina u HNS-u i imam iza sebe tri saborska mandata, ne mogu razaznati smjer u kojem ide HNS, kako da to očekujemo od naših članova i simpatizera? Sve ovo je dijagnoza trenutačnog stanja HNS-a. Ali kvalitetna dijagnoza ujedno je i polazišna točka moga programa.

Ankete govore da HNS trenutačno uživa podršku od samo 1,2% građana.

HNS i dalje postoji, itekako. Naši članovi, simpatizeri i birači koji su nas godinama podržavali nisu tek tako promijenili svoja opredjeljenja i stavove. Nisu postali socijaldemokrati ili demokršćani niti su masovno prišli drugim političkim opcijama. Ali činjenica jest da nam je članstvo razočarano i pasivizirano. To se najbolje vidjelo na prošlim izborima na koje naši članovi nisu izašli, čak ni u sredinama koje su bile tradicionalne utvrde HNS-a. Povukli su se u tišinu, pasivizirali su se, vlada apatija, a među dijelom članstva i revolt zbog aktualnog stanja u stranci. Meni je ta tišina naprosto gromoglasna. Želim to promijeniti!

A što je vas osobno nagnalo da uđete u utrku za predsjednika s obzirom na aktualni rejting stranke?

Ne mogu sjediti prekriženih ruku i gledati kako stvari idu u krivom smjeru. Boli me i razočaranje brojnih iskrenih haenesovaca, koji su kroz niz proteklih godina izgarali za stranku. Tu prvenstveno mislim na članove i simpatizere na svim razinama: od onih koji su osmišljavali projekte u mjesnim odborima i u gradskim kvartovima, lobirali za njih i fizički ih odrađivali pa sve do aktivista koji su za stranku radili sve što je trebalo, od lijepljenja plakata do organizacije skupova. Mislim tu na HNS-ove članove u podružnicama i ograncima, na stranačku mladež i HNS-ove ženske inicijative, koje su sjajno radile u nizu sredina. Sa svima njima je komunikacija već mjesecima prekinuta; niti ih tko zove, niti ih itko išta pita. Osjećaju se razočaranima, ostavljenima na cjedilu. To se nije smjelo dogoditi. Doista želim promijeniti takvo stanje i HNS-u dati novi početak.

Mislite li da možete promijeniti percepciju HNS-a u javnosti i ponovno okupiti članstvo?

Slijedom vrlo jasnih poruka koje su članovi i birači proteklih godina uputili HNS-u, jasno je da se stranka mora resetirati. Prvo, odnos s vladajućima. Moj stav je jasan: HNS, pa makar i s jednim saborskim zastupnikom, ne može i ne smije biti HDZ-ov prirepak niti rezervni igrač. HNS treba zadržati samostalnost i biti korektiv vladajućima. Umjesto da se nakon izbora i odluke da se ide u suradnju s vladajućima inzistiralo na kontinuitetu HNS-ovih programa, više se bavilo radnim mjestima i zapošljavanjima. Na to sam osobno upozoravao vrlo jasno i na vrijeme. HNS se treba vratiti svom izvornom radu s građanima i članovima na terenu, onakvom kakvo građani poznaju i kakvo su na sjeveru Hrvatske nagrađivali vjernošću dugi niz godina. Namjeravam ponovno okupiti članove i simpatizere, uspostaviti prekinutu komunikaciju, pozvati na suradnju sve dobronamjerne. Jer oporavak stranke zahtijeva znanje, iskustvo i angažman svih, bez obzira na različitost mišljenja.

Dobro za Hrvatsku, ali…

HNS je, čini se, skupo koštala koalicija s HDZ-om tijekom mandata. S obzirom na sve što se nakon toga dogodilo, biste li danas ponovno digli ruku za takav politički „brak“?
Ne bih. Ali, nemojte smetnuti s uma i to da su okolnosti tada bile drukčije i nezahvalno ih je procjenjivati s današnjih pozicija naknadne pameti. Sjetite se: dva parlamentarna izbora za redom, Hrvatska tone radikalno desno (Orešković, MOST, Karamarko), prijete treći izbori s realnom šansom da se ponovno ništa neće promijeniti u odnosu snaga. Istovremeno imamo potpuni zastoj rada države, ne povlače se sredstva iz EU fondova, a država je paralizirana političkom pat situacijom. HNS je odlučio presjeći to mučenje. Koalicija s HDZ-om pokazala se dobrom za Hrvatsku. Donijela je potrebnu stabilnost zahvaljujući kojoj se država u svakom pogledu pomaknula prema naprijed i u mnogim segmentima ostvarila doista respektabilne rezultate. Ali nije za HNS, kojeg je takav „brak“ preskupo koštao.

Budući da ste i Vi bili među onima koji su digli ruku za koaliciju s HDZ-om, ne mislite li da vam to i danas mnogi zamjeraju?

Točno, bio sam među više od dvije trećine članova Središnjeg odbora HNS-a (koji broji više od stotinu članova), koji su donijeli takvu odluku. Iako ju je javnost dočekala „na nož“, činjenica jest da je HNS u koalicijskoj Vladi uspio nametnuti i realizirati više krucijalnih projekata koji su preporodili život lokalne samouprave. Npr. spomenuto fiskalno izravnanje (temeljem kojeg danas svi gradovi i općine dobivaju daleko više novca u svoje lokalne proračune i na komu temelje svoj građevinski i ini bum), rezultat je inzistiranja HNS-a, jer upravo to je bio uvjet HNS-a za ulazak u Vladu, iako si za taj projekt zasluge danas pripisuju neki drugi. Žao mi je što je taj važan moment nedovoljno iskomuniciran s naše strane, iako je uvelike podebljao lokalne proračune i omogućio im investicijski zamah. HNS je bio proaktivan partner i politički korektiv HDZ-u po pitanju niza zakona i zakonskih prijedloga, pri čemu je inzistirao posebno na poštivanju građanskih i ljudskih prava, u skladu sa svojim liberalnim svjetonazorom.

Nikad više s HDZ-om, ukoliko postanete predsjednik stranke?

Što je glavni spiritum movens djelovanja svake stranke, pa tako i HNS-a? To je preuzimanje vlasti i odgovornosti, odnosno u slučaju HNS-a kao male stranke, participacija u vlasti. Jer jedino tako stranka dobiva priliku i mogućnost da svoje programe i politike za koje je dobila podršku birača, provede u djelo. To i jest ono za što se bore sve stranke i što je njihov glavni pokretački motiv – dobiti priliku da realiziraš ono zbog čega si i ušao u politiku. HNS je tu priliku u koalicijama i sa SDP-om i s HDZ-om iskoristio da svoje politike provede u djelo: sjetite se gradnje autocesta, besplatnog prijevoza za učenike u cijeloj Hrvatskoj, zakona o fiskalnom izravnanju koji je podebljao proračune gradova i općina, kurikularne reforme, zakona po kojem država sufinancira sanaciju klizišta itd. Što je od ovoga bilo loše za građane? Koalicija nije brak iz ljubavi, nego je udruživanje temeljeno na političkom interesu. I nije riječ o tome s kim HNS više bi ili ne bi, već o tome da, konkretno sada, kada HNS više nema koalicijski potencijal koji je prije imao, ne smije pristati na to da bude sveden tek na poslušni glas koji služi održanju većine u Saboru.

HNS i SDP – tko je koga…
Zbog suradnje s HDZ-om, međutim, leđa vam je okrenuo i dugogodišnji politički partner, SDP?

To je totalna dezinformacija. Istina je sljedeća: HNS je dugi niz godina bio korektan i lojalan SDP-ov politički partner. Nakon što je kormilo SDP-a preuzeo Bernardić, preko noći dolazi do preokreta. Unatoč dugogodišnjoj partnerskoj suradnji, Bernardić odjednom proglašava HSS strateškim partnerom SDP-a! Bez ikakvog suvislog objašnjenja za takav politički zaokret, HNS je preko noći SDP-u postao persona non grata, nakon čega slijedi ubrzani postupak distanciranja od HNS-a. Dakle, SDP je nama okrenuo leđa, a ne obratno. Što je u takvoj situaciji HNS trebao učiniti, osim da pronađe vlastiti politički put?

Osim koalicije s HDZ-om, HNS -u se predbacuje i klijentelizam, koji je proizašao iz te suradnje. Kako se odmaknuti od te stigme?

Strana mi je praksa mnogih – a toga sam se kroz tri saborska mandata nagledao – koji visoku politiku tretiraju kao „švedski stol“, s kojeg treba uzeti što više, bilo u obliku novca, bilo radnih mjesta, pozicija, beneficija, sinekura. Sve takvo mičem od sebe. A budem li izabran za predsjednika, klijentelizam će biti zadnja stvar koja će se moći spočitnuti HNS-u.

Bilo je pohvalnih iskoraka, iako ne baš vrednovanih u javnosti, kao u obrazovanju. Gdje je kurikularna reforma danas?

HNS-ova kurikularna reforma jest doista prava reforma, a započeti procesi unijeli su kopernikanski obrat u hrvatsko obrazovanje. HNS je ministrici Divjak i njenom timu dao politički okvir i oni su, unatoč ogromnim otporima, pokrenuli golem reformski posao (na kojem, usput budi rečeno, nijedan prijašnji ministar nije napravio baš ništa). Pa sjetite se samo otpora i opstrukcija prema opremanju škola tabletima i laptopima! Da toga nije bilo, kako bi se danas održavala online nastava? Metaforički rečeno, bili bismo na razini petrolejke. I umjesto da dostignutu razinu reforme nadograđuje i razvija dalje, svjedočimo skandaloznoj činjenici da je aktualni ministar obrazovanja pod izlikom korona krize, zaustavio kurikularnu reformu. Zašto započeti procesi nisu nastavljeni reformom strukovnog obrazovanja i visokog školstva? Zašto je izostala evaluacija rezultata Škole za život, koja je iznjedrila puno sjajnih rezultata? To je strašno, to je tragedija za budućnost Hrvatske.

Suradnja, ne ujedinjenje
Kad smo kod budućnosti, govorilo se da sa šefom Reformista Radimirom Čačićem dogovarate ujedinjenje HNS-a i Reformista…

Takva formulacija je podmetanje i meni je savršeno jasno od koga dolazi. Dakle, još uoči EU izbora dobio sam mandat Predsjedništva HNS-a da, kao tadašnji saborski zastupnik, iniciram okupljanje svih stranaka građansko-liberalnih opcija, što sam i radio te i putem medija pozivao na zajednički nastup. I to naprosto zato što svi zajedno činimo jaku političku snagu na nacionalnoj razini. Sada ponovno ponavljam poziv i pitanje svim strankama građansko-liberalne opcije, koje su trenutačno raštrkane kao rakova djeca: Postoji li želja i volja da se formira zajednička građansko-liberalna platforma koja bi rezultirala eventualnim zajedničkim nastupom na sljedećim parlamentarnim izborima? Jer dijelimo iste nazore i vrijednosti, sklono nam je isto biračko tijelo. Sa Čačićem sam načelno razgovarao o stvaranju takve platforme, u kojoj nijedna stranka ne bi izgubila svoju samostalnost i suverenost. Nije bilo riječi ni o kakvom „ujedinjavanju“ stranaka.

Na čemu temeljite uvjerenje o tome da bi liberalna platforma imala dobre šanse na lokalnim izborima?

Pogledajte rezultate zadnjih parlamentarnih izbora. Kad se zbroje svi glasovi koje su u samo 3. izbornoj jedinici osvojile građansko-liberalne opcije i kad ih pretvorimo u mandate, ispada da bi zajedno osvojile četiri saborska mandata! A pribrojimo li tome ostale izborne jedinice, na razini države govorimo o ukupno 7 do 10 mandata, što potvrđuje da je liberalno-građanska scena u Hrvatskoj itekako živa i da potencijalno, predstavlja respektabilnu snagu na državnoj razini.

Čuraju je poslodavac - Plenković
U kakvim ste odnosima sa Čačićem?

U korektnim. I tijekom prošlih godina smo se, kao župan i gradonačelnik, u više navrata sastali i razgovarali o stvarima koje je bilo nužno riješiti. Ako pak mislite na njegov osebujni stil, istina je da sam u više navrata bio meta žaoka koje je znao „ispaliti“ u žaru svojih nastupa. Ali nijednom mu nisam ostao dužan. Bitno je znati da u tomu s moje strane nije bilo ničeg osobnog; riječ je naprosto o pravilima igre u političkom „ringu“. Međutim, poznato je i to da sa svim političkim akterima nastojim imati profesionalni odnos i da nikad ne idem ad hominem, čak i onda kad neki to objektivno zaslužuju.

Zašto se Štromar više neće kandidirati? U medijima se nagađalo o osobnom sukobu s njim.

O razlozima njegove odluke morat ćete pitati njega. Navodi o nekom sukobu su, ponovno, „kukavičja jaja“. Naime, Štromar je moj dugogodišnji stranački kolega i prijatelj s kojim o stranačkim stvarima i problemima uvijek razgovaram vrlo otvoreno i Predrag sa mnom uvijek zna na čemu je.

Svojevremeno je kandidaturu za predsjednika HNS-a najavljivao i A. Leverić pa nakon toga i naprasno odustao?

Za svoju kandidaturu A. Leverić je dobio punu podršku Predsjedništva ŽO HNS-a Varaždin. Stvarne razloge njegova odustajanja do danas ne znam.
Protukandidat vam je bivši saborski kolega Stjepan Čuraj, potpredsjednik osječkog HNS-a. Ako on pobijedi, što mislite, kakva će biti buduća politika HNS-a?
Kolegu Čuraja znam dugo godina. Dokazao se obnašanjem niza stranačkih dužnosti i kao saborski zastupnik, a bio je i moj zamjenik kad sam bio šef Kluba zastupnika HNS-a u Saboru. Međutim, Čuraj je trenutačno zaposlen kao državni tajnik u Ministarstvu financija. Poslodavac i nadređen mu je HDZ, točnije premijer Plenković. U slučaju da pobijedi, postavljam pitanje: Može li se vjerovati odlukama predsjednika stranke kojemu je nadređen predsjednik druge političke stranke?

A pobijedite li vi, koji će biti vaši prvi politički potezi?

Ako pobijedim, to podrazumijeva da članovi prihvaćaju moj politički program. Prvi potezi bit će susret i rad sa članovima i građanima na terenu. Otud sve počinje. Želim HNS ponovno vratiti njegovim članovima i to je glavna poruka i odrednica moga programa.

Na kraju, korona kriza trese Hrvatsku, a posebice Varaždinsku županiju i njezino zdravstvo. No, u javnosti se više čuju političari negoli zdravstveni djelatnici. Što biste napravili da prilike budu bolje?

Kratko i jasno: Uveo bih brzo testiranje svih građana ne samo na području Varaždinske županije, nego i u cijeloj Hrvatskoj, ma koliko to koštalo. Na takav način sačuvali bismo mnogo ljudskih života. Također, protiv sam zatvaranja svih ugostiteljskih objekata. To je nepotrebno i štetno. Ali bih uveo i strogu kontrolu poštivanja mjera i propisa. A za one koji ih krše i ne poštuju – financijske kazne i zatvaranje objekta.