Varaždinci u Namibiji: istraživali pustinju, uživali uz Atlantski ocean, kušali zebru, a ljudi ih oduševili

Napisao/la: IHR/Varaždinske vijesti -
Varaždinci u Namibiji: istraživali pustinju, uživali uz Atlantski ocean, kušali zebru, a ljudi ih oduševili Foto: Željko Hajdinjak i Darko Gorenak

- Definitivno se vraćamo u Namibiju – ustvrdili su poznati varaždinski fotoreporteri Željko Hajdinjak i Darko Gorenak, autor bloga o putovanjima Ivan Bengeri i informatičar Dario Stočko nakon dvotjednog boravka u toj zemlji smještenoj na jugu Afrike. Na avanturi koja im je otkrila nevjerojatne prirodne ljepote, ali i velike suprotnosti zemlje koja je površinom nekoliko puta veća od Hrvatske, a ima svega 2,5 milijuna stanovnika, Varaždinci su bili od 14. do 26. siječnja. Odluku o odlasku u Namibiju nisu donijeli preko noći.

- Imali smo informacije da je Namibija idealna za roundtrip na koji smo svi željeli ići, ali i da je relativno sigurna. Kupili smo povoljne avionske karte i tako, uz pivu do dvije, pao je dogovor za ovo putovanje – otkrio je Bengeri.

Pustinja i navigacija

Prije leta za Afriku napravili su plan puta s popisom destinacija koje će posjetiti, pa se tako na njihovoj ruti našla pustinja Namib, Skeleton Coast - obalni dio pustinje Namib koji završava Atlantskim oceanom, nacionalni park Etosha te kolonije tuljana i flaminga. Njihova avantura započela je u glavnom gradu Windhoek.

- Tamo smo prvi dan prespavali, a nakon toga krenuli na put jeepom, kojeg smo iznajmili dva mjeseca prije. Vodiča nismo imali i putovali smo sami uz pomoć navigacije – otkrio je Hajdinjak.

Varaždinci su prošli rutu od 2500 kilometara. Ceste su, kažu, zapravo makadamski putevi koji su odlično održavani i po kojima se putuje bez problema.

- Ima dionica ceste gdje po 200 kilometara nema nikakvih naselja i ne vidiš nikoga. Čim smo izašli iz glavnog grada dočekala nas je pustoš, ali i brojne životinje koje su nam presijecale put, od majmuna babuna, oriksa do zebra. U početku smo se zaustavljali svakih 200 metara kako bismo ih vidjeli i napravili fotografije, no pri kraju nam je sve to postalo normalno, više se nismo obazirali – otkrili su.

Smještaj su tražili usput, kako su prelazili kilometre, a oduševljeni su ljubaznošću domaćina gdje god bi se zaustavili.

issssssndex.jpg

- Svi govore engleski jezik, a na jugu i njemački te su vrlo ljubazni, a ne možemo se požaliti ni na smještaj. Bilo je tu svega, od vrlo prihvatljivih oblika smještaja do vrlo ekskluzivnih i skupih, no mi smo uvijek tražili nekakvu sredinu. Domaćini su vedri i osmijeh im ne silazi s lica unatoč teškom životu i svakodnevici. Izvan gradova mnogi žive u siromaštvu i nastambama sačinjenim od lima, bez struje i vode. Često uz cestu prodaju minerale, no više se razvesele flaši vode nego novcima koje zarade prodajom - ispričali su varaždinski avanturisti koje je oduševila i afrička “domaća” hrana.

- Prvi dan u Windhoeku smo napravili veliki shopping: kupili smo konzerviranu hranu i 40 litara vode jer nismo znali što nas čeka. No, kako smo putovali prema jugu, sve smo se više oduševljavali s njihovom hranom. Namibija je poznata po raznim vrstama mesa s roštilja, tako da smo kušali njihovu “divljač“: zebru, noja, gnua, antilopu... Sve se to meso priprema na roštilju, samo s malo soli, a nevjerojatno je ukusno. U krajevima uz Atlantski ocean jeli smo ribe koje mještani love iz oceana – rekao je Bengeri.

Na put samo po danu

Jedno od destinacija koje se nalazilo na njihovom planu puta je nacionalni park Etosha, koji je veličine pola Hrvatske, a u kojem žive brojne afričke životinje.

indaaaaex.jpg

- Kroz nacionalni park vozi se cestom, s time da je ograničenje brzine 60 kilometara na sat, upravo zbog stalne mogućnosti “bliskih susreta” sa životinjama. Iz automobila se ne smije izlaziti, osim u za to rezerviranim i ograđenim mjestima unutar parka. Općenito, u Namibiji nije preporučeno putovati noću jer uvijek postoji mogućnost da ti nešto divlje iskoči pred automobil – doznali smo od Varaždinaca koji tijekom svog boravka u Namibiji nisu imali nikakvih nepredviđenih situacija.
Iako još sređuju dojmove sa svoje afričke avanture, najavljuju da bi se tamo odmah sutra vratili.

- Dva tjedna jednostavno je bilo prekratko da vidimo sve što nas je zanimalo, tako da bismo voljeli ponovno istražiti istočni dio Namibije i Bocvanu, državnu koja s njome graniči - otkrili su.

Svoju priču u idućih mjeseci planiraju ispričati izložbom fotografija uz putopisno predavanje.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.