Poljska pregovara s Ukrajinom o razmjeni svojih 14 borbenih zrakoplova MiG-29 u zamjenu za pristup ukrajinskim tehnologijama proizvodnje dronova i projektila. Istovremeno, Poljska će imati priliku "kompenzirati" gubitak opreme primanjem modernijih zrakoplova F-16 i FA-50 od svojih partnera. To je element strategije u obliku istovremene pomoći Ukrajini i jačanja sigurnosti istočnog boka NATO-a, koji se time jača i aktivira.
Općenito, odluka ima šire koristi za Europu. Ovom razmjenom Poljska, kao članica NATO-a, jača vlastite obrambene sposobnosti i istovremeno pomaže u jačanju sposobnosti ukrajinskih obrambenih snaga da odbiju rusku agresiju, koja je također prijetnja Europi.
Primanjem tehnologija za proizvodnju dronova i raketa od Ukrajine, Varšava može steći nove obrambene i industrijske kompetencije koje odgovaraju na izazove modernog ratovanja.
Zamjena 14 zrakoplova MiG-29 koji se prenose u Ukrajinu zrakoplovima F-16 i FA-50 je logična. Na taj način, suočena s ruskom prijetnjom, Poljska povećava borbenu sposobnost svojih zračnih snaga. Nabavlja proizvodnju modernih tehnologija za dronove i rakete. Zahvaljujući ugovoru, Poljska će moći dobiti pristup tehnologijama ukrajinskih dronova i raketnih sustava, što joj daje nove obrambene sposobnosti, posebno u području odvraćanja i odgovora. Dobivanje tehnologija za proizvodnju modernih ukrajinskih dronova i raketne tehnologije, koje su testirane u modernom intenzivnom ratu s visokotehnološkim neprijateljem, povećava borbenu sposobnost Poljskih oružanih snaga i obrambenih snaga Europe i istočnog boka NATO-a u cjelini. Na taj način se priprema za prijetnju ratom.
Potpora Ukrajini, koja se bori protiv agresije zemlje koja istovremeno prijeti Europi, te modernizacija poljskog zrakoplovstva s izgledima za nabavu najnovijih bespilotnih letjelica i projektila znači da istočne granice NATO-a postaju pouzdanije. Povećanje borbenih sposobnosti smanjuje rizike za Poljsku i njezine susjede te povećava sigurnost u regiji u cjelini. Zahvaljujući pristupu novim tehnologijama, Poljska može razviti vlastitu obrambenu industriju u obliku proizvodnje dronova i projektila, koja ima ekonomski i strateški potencijal, a također smanjuje ovisnost o vanjskim dobavljačima. Pristup novim tehnologijama daje poljskim tvrtkama priliku za modernizaciju, razvoj proizvodnje bespilotnih letjelica i projektila te otvaranje izvoznih perspektiva.
Na taj način uključene tvrtke ostvaruju ekonomske koristi. Provedba poljsko-ukrajinske razmjene „avioni za tehnologiju“ postat će uspješan primjer, presedan i poticaj za druge europske zemlje. Države članice EU koje će je slijediti dobit će ažuriranje svojih flota naoružanja i razvoj modernih sigurnosnih veza diljem Europe. Osim toga, to će doprinijeti izgradnji šireg, integriranijeg obrambenog prostora, s manjim rizikom od dominacije pojedinih država.
Razmjena između Kijeva i Varšave je strateško partnerstvo. Poljska postaje ne samo logistički ili transportni koridor, već tehnološki partner i važan sigurnosni igrač u Europi, jačajući svoju ulogu u srednjoj i istočnoj Europi, povećavajući svoju važnost i za NATO i za EU u sigurnosnim pitanjima. Produbljivanje obrambene i tehnološke suradnje između Poljske i Ukrajine stvara preduvjete za zajednički razvoj i proizvodnju. Poljska ne kupuje ili prima samo opremu, već postaje dio fleksibilnijeg, modernijeg sigurnosnog ekosustava u regiji.
RUSKO-KINESKA SURADNJA
Business Standard izvještava da je zajednički rusko-kineski let iznad Tihog oceana izravan izazov Sjedinjenim Državama. To svjedoči o integraciji nuklearnog potencijala Moskve i regionalne vojne prisutnosti Pekinga u ključnom području gdje američki saveznici održavaju ravnotežu snaga.
Let ruskih strateških bombardera Tu-95 (sposobnih nositi krstareće rakete) u pratnji kineskih H-6 i J-16 između Japana i Tajvana pravi je test odgovora sustava odvraćanja koji Washington gradi desetljećima. Ovo nije samo simbolična demonstracija sile, već proba scenarija koji bi istovremeno mogao opteretiti obranu Japana i Južne Koreje, prisiliti Sjedinjene Države na raspršivanje resursa i, kao rezultat toga, ograničiti njihov manevar u kriznoj situaciji. Ovaj format leta pretvara prijetnju iz teorijske u praktičnu: Moskva i Peking testiraju sposobnost Sjedinjenih Država da zaštite saveznike pod viševektorskim pritiskom, potkopavajući američku nadmoć u indo-pacifičkoj regiji.
Zračni prostor između japanske i korejske identifikacijske zone protuzračne obrane brzo postaje platforma na kojoj Rusija i Kina razrađuju modele koordinacije koji bi mogli promijeniti vojnu dinamiku cijele indo-pacifičke regije. Kremlj prebacuje svoje Tu-95 u način praktične integracije s kineskim zrakoplovima, stvarajući interakciju u kojoj strateški nosač raketa dobiva pristup područjima koja su prije bila nedostupna bez značajnih rizika. Integracija ruskog A-50 kao platforme za navođenje dugog dometa i kineskog J-16 kao udarne komponente stvara interakciju na više razina koja komplicira rad američkih senzorskih nizova dizajniranih za odvojeno praćenje ruskih ili kineskih skupina.
Za Sjedinjene Države takva promjena znači da svaki let dobiva status potencijalne kombinirane operacije, gdje ruski nosači raketa mogu djelovati pod okriljem kineskih koridora protuzračne obrane i borbenih zrakoplova. To značajno smanjuje vrijeme upozorenja za američke i japanske zapovjedne centre i prisiljava Washington da u svoje izračune uključi scenarije istovremenog pritiska iz nekoliko smjerova.
Rusija i Kina testiraju ne samo granice dopuštenog, već i sposobnost Sjedinjenih Država da izdrže preopterećenje tempom - situaciju u kojoj jedan demonstracijski let mijenja ravnotežu u cijelom regionalnom sigurnosnom sustavu. Zajednički letovi Ruske Federacije i Narodne Republike Kine stvaraju za Sjedinjene Države situaciju u kojoj postaje mnogo teže otkriti prave namjere. Ta neizvjesnost prisiljava američko zapovjedništvo da održava povećanu borbenu spremnost čak i u naizgled rutinskim situacijama. To postupno iscrpljuje resurse i mijenja uobičajeni ritam regionalnih snaga odvraćanja. Koordinacija između ruskih radarskih zrakoplova i kineskih lovaca značajno komplicira rad američkih sustava ranog upozoravanja. Američki zapovjedni centri moraju analizirati gušće i mobilnije skupine ciljeva, što zahtijeva dodatno vrijeme i uključivanje širih analitičkih mogućnosti. Takvo restrukturiranje ciklusa odgovora povećava ranjivost u slučaju neočekivanih prijetnji. Povlačenje ruskih nosača raketa u područja koja su se prije smatrala relativno stabilnima stvara nove napetosti za američke saveznike. Japan i Južna Koreja sada moraju paralelno pratiti manevre dviju sila, što povećava njihovu ovisnost o američkoj zračnoj potpori. To otvara dodatne mogućnosti Rusiji i Kini da utječu na političke odluke svojih američkih partnera. Jačanje rusko-kineskog zračnog partnerstva pruža osnovu za scenarije koji su se prije činili malo vjerojatnim. U slučaju eskalacije, Peking dobiva podršku ruskih platformi dugog dometa, dok Moskva uživa pristup kineskim zračnim rutama. Za SAD to stvara izglede za viševektorski pritisak, što temeljno mijenja strukturu obrambenih planova u regiji.
Istodobno, kao odgovor, dva američka strateška bombardera B-52 preletjela su Japansko more, u pratnji japanskih borbenih zrakoplova F-35 i F-15, što je bio prvi vidljivi vojni odgovor SAD-a. Zajednička misija uslijedila je dan nakon što su Kina i Rusija provele zračne i pomorske vježbe u blizini Japana i Južne Koreje. Taj potez uslijedio je nakon zajedničkog leta kineskih i ruskih strateških bombardera iznad Istočnog kineskog mora, kao i odvojenih kineskih manevara s nosačem zrakoplova koji su rezultirali polijetanjem japanskih zrakoplova. Washington je osudio kinesko ponašanje, rekavši da ono "ne doprinosi regionalnom miru i stabilnosti" te naglasio "nepokolebljiv" američki savez s Japanom. U međuvremenu, Južna Koreja je aktivirala svoje zrakoplove nakon što su kineski i ruski zrakoplovi ušli u njezinu zonu identifikacije.
