Vjera u Boga i ljubav prema bližnjemu - temelj svega! (Mk 12, 28b-34)

Napisao/la: -

Isus je često raspravljao s rabinima o važnosti pojedinih zapovijedi, propisanih vjernicima, kao i o odnosu bogoštovlja i svagdanjeg života. Ako znamo da je bilo 613 zapovijedi onda možemo razumijeti njihove probleme, nejasnoće i dileme. Najčešće su ti razgovori pismoznanaca s Isusom bili provokativni. No, u današnjem odlomku iz Markova evanđelja Isusu dolazi iskreni tražitelj Boga s pitanjem koja je ipak najveća zapovijed od svih. On tada još nije ni znao ni spoznao da je Bog Otac po Isusu zapravo došao k ljudima.

Isus mu u odgovoru iz svih zapovijedi naglašava ljubav kao ključni pojam. Poučava ga da je upravo ljubav prema Bogu i bližnjemu najvažnija u tom odnosu. Znamo, Židovi su ljubav prema Bogu svjedočili svakodnevnom jutarnjom i večernjom molitvom u kojoj ispovijedaju vjeru u jednog i jedinog Boga - Jahvu, koji ih je izveo iz egipatskog ropstva i uveo u obećanu zemlju. Slave Boga kao Spasitelja i zahvaljuju mu na svim dobročinstvima. No, često su zbog revnog vršenja zapovijedi zanemarivali potrebe bližnjega.

Pismoznanac je bio zadovoljan Isusovim odgovorom jer mu je tako potvrđen njegov stil života i njegova vjera u Boga. Čini korak bliže Isusovom nauku zaključkom da su djela milosrđa i ljubavi prema bližnjima važnija od prinošenja paljenica i žrtava u Hramu. Isus nakon toga nije mogao ostati ravnodušan nego ohrabruje sugovornika govoreći mu da je blizu kraljevstva Božjega. Ovaj nam pismoznanac svjedoči kako je i tada bilo iskrenih i istinskih tražitelja Boga među vjerskim vođama Izraelaca. Napravio je iskorak u ispovijedanju vjere tako da je shvatio povezanost odnosa čovjek – Bog = čovjek – bližnji.

Isus nadalje povezuje liturgiju i vjernički život, ističući kako ona treba vjernike voditi u život, crpeći snagu za to u milosnim susretima s Bogom. U liturgiji iskazujemo Bogu ljubav tako što mu se zajedno molimo, pjesmom ga slavimo, njegovu riječ slušamo i njegovim posvećenim kruhom se hranimo. Tako uprisutnjujemo spasonosna djela Božja, hvaleći Boga kao vrhovnog gospodara i dobrog Oca, moleći snagu kako bismo istinski ljubili bližnje, pokazujući to u svojim djelima i akcijama, kao same sebe. Mojsije je svoje sunarodnjake upravo podsjećao na djela Božja u prilog Izraelu i potiče ih neka obdržavaju Božje zapovijedi.

Moramo preispitati kakva je naša molitva. Prevladavaju li u njoj naše zahvale i hvale Bogu za dobročinstva poput onih u židovskoj molitvi, na koju ih  je poticao Mojsije,  ili nam je molitva često puna želja i zahtjeva upućenih Bogu - poput daj mi ovo, usliši ono, slušaj me, ozdravi me, čuvaj i usliši me... Isus nas poziva i svojim primjerom poučava da nam molitva više bude slušanje i osluškivanje Božje volje, a manje razna „djetinja“ zahtijevanja, očekivanja ili naređivanja. Ako je molitva ispravna ispnjeni smo radošću zbog Božje blizine i prisutnosti u našem životu, kako je to iskusio današnji Isusov sugovornik. Zajedno nam je živjeti u toj radosti služenja iz ljubavi prema bližnjima, iščekujući dolazak kraljevstva Božjega, crpeći snagu u nedjeljnoj liturgiji u zajedništvu s župnom zajednicom.

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.