Trgnimo se da omilimo Gospodinu! (Mk 4,26 - 34)

Napisao/la: -

Svetopisamski tekstovi ove nedjelje povezani su s iskustvom rasta i sazrijevanja u prirodi. Rast biljaka i stabala, životinja i ljudi događa se gotovo neprimjetno. Trebamo vjerovati da sjeme raste, trebamo ga ostaviti na miru i nadati se. Dan za danom prolazi te iz sićušnog sjemena, iz male biljke nastaje grm ili stablo, žanjemo plodove i veselimo se.

Slično je i s rastom kraljevstva Božjega, kaže nam Isus. Kraljevstvo Božje raste u srcima ljudi i tu ostaje dugo skriveno, te se malo pomalo pokazuju njegovi plodovi koje razabiremo u čovjekovom načinu života. U konačnici Bog će u vječnosti razabrati dobre od loših plodova. Isus govoreći u usporedbama o kraljevstvu Božjem i ljudskom životu želi nam pomoći da dublje razumijemo te važne i spasonosne istine. Prije svega daje nam nadu i sigurnost da naš život nije slučajan i uzaludan, da čovjek ne živi do smrti, nego je usmjeren konačnom i istinskom dovršenju smisla svog postojanja u vječnosti, u Božjem kraljevstvu.

Tko vjeruje u Krista i vrši djela ljubavi, on je kao dobro stablo, koje dozrijeva i donosi plodove za kraljevstvo Božje. Upravo to pouzdanje iz vjere, koje je utemeljeno na dubokom povjerenju u Boga, može nas kao kršćane učiniti spremnima i sposobnima, da ljudima koji su u traženju i koji možda ne vjeruju, prenesemo pravu nadu. Nijedan čovjek nije isključen iz Božje ljubavi. Bog sâm ide grešnicima, čeka ih i zove na obraćenje. Bog želi da svi budu spašeni pa možemo zaključiti da za Njega nitko nije zauvijek izgubljen. Stoga računa s našom slobodom i nastojanjem za dobro.

U prispodobi o rastu kraljevstva Božjega u nama Isus pokazuje kako je važna strpljivost u našemu životu. Velike stvari ne događaju se jednostavno od danas do sutra - one trebaju dugu i dobru pripremu. Tko kasnije želi živjeti dobro u braku i udariti temelj svojoj obitelji, ili osjeća duhovni poziv kao svećenik, redovnik ili redovnica, taj već puno prije tog ostvarenja mora svoj život usmjeravati k tom cilju i tako svemu položiti čvrste temelje. Na tom putu odlučujuću ulogu i doprinos ima obitelj u kojoj djeca po roditeljima doživljavaju brigu za svoj život kao i svjedočanstvo praktične vjere u Boga i povezanosti s Crkvom.

I na kraju zaključimo da iz Isusove prispodobe o rastu kraljevstva Božjega možemo jasno spoznati da svi mi zajedno idemo našim životnim putem te da svatko treba drugoga jer sami smo bespomoćni, često posustajemo. Samo smo zajedno jaki, i to ne iz vlastite snage, nego u povezanosti s Isusom Kristom, istinskim trsom. On nam daruje snagu za život u svojoj riječi i u svojim sakramentima. Tko traži taj izvor života, neće trpjeti od gladi i žeđi, budući je sâm Bog naša istinska duhovna hrana. To nam je Isus obećao. On je naš pravi život, naše pomirenje i naš mir – sada i u vječnosti. Pavao nas u svojoj poslanici Korinčanima poziva neka se u pouzdanju u Božje milosrđe trudimo rasti u vjeri kako bismo se našli na strani onih koji primaju nagradu za življeno dobro.

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.