Tko mene prima, prima mojega Oca? (Mk 9, 30 - 37)

Napisao/la: -

Starozavjetni proroci, od Boga poslani Izraelcima, prenosili su predaju o Božjem planu spasenja. Isus je ostvarenje te predaje. On je učenicima samo ponavljao ta proroštva objavljujući im kako Sin čovječji treba biti predan u ruke grešnika, kako će biti ponižen, mučen i ubijen. Poučavao ih je o najvažnijem, a o tome na više mjesta možemo čitati u evanđeljima.

Prilikom svake takve objave Isus je uvijek nailazio na zid šutnje, zbunjenosti i nerazumijevanja učenika. Marko nam danas opisuje svjedočanstvo kako se učenici zbog straha nisu ni usudili pitati ga više o tome. Isus je upravo to smatrao važnim pa im je više puta u raznim prigodama ponavljao navještaj svojeg završetka na križu. Znao je da će te riječi naći mjesto u srcima učenika te će ih prihvatiti po silasku Duha Svetoga. No, trebalo je proći razdoblje njihovog sazrijevanja, odbijanja i straha.

Isus je upravo taj osjećaj želio prevladati govoreći o svom predanju iz ljubavi prema Ocu i prema ljudima. Jedini motiv nasljedovanja mogu i trebaju biti ljubav, traganje i zalaganje za istinom te želja za spasenjem. Apostole je uplašila mogućnost da je iz ljubavi prema drugima moguće (potrebno) učiniti nešto takvo, još više i zbog toga jer je Isus i njih pozvao da tako čine.

Na svakoj euharistiji slavimo spomen Isusove muke, smrti i uskrsnuća i ta je predaja izvor svega bitnoga što slavimo, što živimo, naučavamo i svjedočimo. Da bismo tako mogli živjeti, Isus nas poziva na poniznost. U trenucima Isusovog navještaja muke i smrti učenici su razmišljali o tome tko je među njima najveći. Razgovaraju o moći i slavi te tako bježe iz stvarnsoti koju im je Isus ponudio.

Čovjek u najdramatičnijim trenucima života često nije sposoban prepoznati što mu ti trenuci govore. Ne prepoznaje ni osobe koje ga upućuju na pravi put. Kako nas Jakov poučava, izvor svega je u našem predanju žudnji, pohlepi, zavisti i častohleplju. Ne dajemo dovoljno mjesta milosrđu, ljubavi, požrtvovnosti i poniznosti. Krist u odgovoru učenicima ponavlja svoju posebnost i njihovu logiku shvaćanja okreće do neshvatljivosti. Posljednjega stavlja na prvo mjesto, slaboga i nevinoga u liku djeteta postavlja u središte svega. Primiti takve ljude znači primiti Krista, prihvatiti Božji plan spasenja.

Dijete je za nas danas poziv na pažljivost, a u Isusovo vrijeme bilo je simbol nezaštićenog bića. Isus i nas danas poziva na raspoloživost življenja po njegovoj predaji. Poziva nas na pomoć slabijima, ugroženima, protjeranima. To uključuje podmetanje svojih leđa pod njihov križ, uključuje naše zalaganje za pomoć i otklanjanje njihovih nevolja. To je zapravo jednako nošenju Isusova križa danas.

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Najnovije u rubrici "Promišljanje"

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.