Sebe darujmo bližnjima iz ljubavi! (Mk 12, 38 - 44)

Napisao/la: -

Evanđelist Marko opisuje nam Isusa kao promatrača u jeruzalemskom hramu, a svoja opažanja podijelio je s učenicima i trenutno zatečenim hodočasnicima u Jeruzalemu. Znajući da su pismoznanci bili uzori mnoštvu okupljenom u hramu, Isus je upravo njih stao komentirati, njihov način života i ponašanje među ljudima. Niti ne razmišljajući puno, mnoštvo je sklono u svemu oponašati svoje uzore, pa tako i njihove mane. Što je netko bio ugledniji to je njegovo ponašanje bilo prihvatljivije mnoštvu kao primjer za nasljedovanje.

Danas smo svjedoci koliko je prisutno slijepo oponašanje i odobravanje vjernicima neprihvatljivog stila života mnogih poznatih glumaca, pjevača, sportaša, političara medijski reklamiranih. U Isusovo pak vrijeme ljudi su uzore tražili među pripadnicima religioznog svijeta, gdje je bilo i pozitivnih osoba.

U drugom dijelu evanđeoskog teksta Isus je u hramskoj riznici promatrao darovatelje za uzdržavanje hramskih službenika. Na primjeru siromašne udovice Isus okupljeno mnoštvo hrabri da među njima ima velikih i plemenitih ljudi koji se odlikuju dobrotom i sebedarjem. Darivanje od srca stavlja ispred bogatih i oholih darivatelja koji su davali od svojeg viška.

Dajući iskreno svoja dobra darujemo  dio sebe. Darivanje je nešto što je sastavni dio života. Kad god se iskreno daruje, daruje se od života. Zato dar i nije stvar - dar je život, dar je osoba. Samo osobe, i to samo osobe povezane prijateljstvom međusobno se daruju. U ljudskom životu sve je dar i sve može postati dar. Darivanjem ulazimo u međusobni odnos, darivanjem se otvaramo jedni drugima. Dar je izraz ljubavi. Život je dar, i predaje se drugom kao dar.

Zato Biblija svrstava dar u božanstvenu vrijednost. Bog sve stvara kao dar čovjeku. Njegovo stvaranje jest darivanje. On se darivanjem očituje kao Bog. Svaki dar je dio života, dio one osobe koja ga daruje. Dar je znak dobrohotnosti i dobrotvornosti. Tamo gdje se daruje tamo nema neprijateljstva. Čovjek kroz darivanje postaje slika Božja. Kad god darujemo mi Boga uzimamo kao svoj uzor. Moglo bi se reći da nema većeg i manjeg dara, ako je istinski dar. Dar se ne mjeri materijalnom vrijednošću nego prema srcu koje ga daruje i srcu koje ga prima.

Isus kroz dar bogataša, koji je više trgovina negoli dar, razotkriva lažni dar. S druge strane udovica koja nema bogatstva, ali sve što daruje uvijek je istinski dar i zato je neizmjerno velik. Ljubav je ta koja daje vrijednost daru jer on i jest izraz ljubavi. Treba darivati i primati dar. Darovi su riječi ljubavi. Samo potpuna ljubav koja daje sve, bez zadrške, može biti prava i istinska ljubav.

Ovih smo dana u molitvi i sjećanju na naše najmilije obilazili groblja te tako svjedočili svoju ljubav prema njima. Budimo, dakle dar jedni drugima iz ljubavi prema Bogu i bližnjima! Ne samo odlazeći jednom godišnje na njihov grob nego još za njihovog života, dok ih imamo kraj sebe...

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.