Ostaju vjera, ufanje i ljubav – ali, najveća je ljubav! (Lk 4, 21 - 30)

Napisao/la: -

Drugo nam čitanje danas govori o riječi koja cijelu Isusovu poruku, a to je Ljubav! O njoj su pisali sv. Ivan i sv. Pavao, ali i mnogi drugi umjetnici nadahnjivali su se tijekom povijesti tom tematikom. Pavao u poslanici Korinćanima pjeva hvalospjev ljubavi. Uspoređuje ju sa drugim ljudskim vrlinama i daje joj prednost pred svima.

Sve prolazi - samo ljubav ostaje! Ljubav čovjeka čini potpunim, sretnim i vječnim. Uz vjeru i nadu ljubav je božanska vrlina. Pavao nas upozorava da će vjera i nada proći, ali ljubav će trajati vječno. On nam opisuje koje su vlastitosti ljubavi jer svjedoci smo kako znamo u kategoriju ljubavi staviti svega i svačega. Ljubav je velikodušna, ne zavidi, nije ljubomorna. Zavist i ljubomora narušavaju istinsku ljubav, kad se žalostimo radi dobra drugoga, kad mu zavidimo na sreći i uspjehu. Zavist od samih početaka ljude udaljava i smeta im da budu sretni.

Za gotovo sve probleme današnjeg čovječanstva možemo svesti na zajednički nazivnik - na manjak ljubavi. Ona je uvijek opredijeljena za istinu, prihvaća drugoga i drukčijega. Možemo zaključiti da je ljubav čovjekova potreba po samoj naravi. Svi ljudi čeznu za ljubavlju i ona je čovjeku potrebna poput hrane. Ljubiti znači prihvaćati drugoga, razumjeti ga i ne mu suditi. Isus je pokazao da se ljubav može iskusiti kroz drugoga i pozvao je sve ljude na to iskustvo. Prva i najvažnija njegova zapovijed bila je da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio! Da bismo ljubav mogli ostvariti i konkretno provesti u djelo, Krist nam šalje svojega Duha da nas inspirira u našem svakodnevnom odnosu prema bližnjima.

Današnje Evanđelje pokazuje nam kako je jako tanka granica čovjekovog oduševljenja i radosti zbog kvalitete neke osobe i mržnje prema istoj, koja nas onda potiče na nasilje. U Nazaretu kao da je one subote sve bilo u znaku napetog iščekivanja što će im Isus drvodjelja propovijedati jer čuli su o njegovim uspjesima i odazivu ljudi u pozivima na obraćenje. Vjerojatno su im njegova čudesna ozdravljenja bolesnih bila privlačnija od njegovih riječi, makar im se većina toga činila čudesnim i nevjerojatnim.

Izaija im je navijestio kako će u mesijansko vrijeme gubavi biti izliječeni, hromi će hodati, slijepi će progledali i nijemi će progovoriti, a mrtvi će se probuditi na život. Dok su se svi pitali što će kod njih učiniti, kako će ih pokušati uvjeriti u svoje poslanje, Isus ih iznenađuje kad im govori i podsjeća ih da je već u vrijeme velikih proroka Ilije i Elizeja bilo velikih čudesa nad strancima, i da proroci nisu dobro došli u svom zavičaju, nego su češće bili prihvaćeni od stranaca, a prezirani od domaćih ljudi. To je prelilo čašu njihova strpljenja, srca su im se ispunila mržnjom te su bili spremni za nasilje, na ubojstvo!

Pitajmo se i mi danas nismo li nekako navikli slušati Isusove riječi, govoriti drugima što trebaju činiti i kako živjeti, čak ih i opominjati, a u našim djelima baš se i ne prepoznaje nasljedovanje njegovih riječi. Kao da sve znamo, ali ne marimo provesti ih u djelo. Božja riječ neka nam iz dana u dan bude uvijek poziv na novi život.

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.