Isus i nas poziva – slijedimo li ga?! (Iv 1, 35-42)

Napisao/la: -

Nakon božićnih blagdana u kojima smo slavili Krista među nama rođenoga, Crkva nas u vremenu kroz godinu, evanđeoskim tekstovima o Isusovom javnom djelovanju, želi potaknuti i poučiti da ostanemo dosljedni Kristovi učenici.

U nama se javljaju pitanja kao i kod prvih učenika - gdje je on sada, gdje stanuje? Nadalje pitamo se tko je on za nas, smatramo li Mesijom, našim Spasiteljem? Čitali smo i pjevali u božićnim pjesmama kako se On objavio cijelom čovječanstvu kao Mesija po trojici mudraca da bude s nama. Prvo nas čitanje uvodi u temu Božjeg poziva čovjeku.

Kao što je dječak Samuel na početku bio zatečen i iznenađen Božjim pozivom jer mu nije bilo jasno za - što bi Bog njega zvao i trebao, tako se i mi često znamo oglušiti na Božji poziv. Boga se najbolje čuje i sluša u molitvi.

Trebamo se truditi što bolje shvatiti poruke liturgijskih tekstova i misnih moli - tava te ih što dosljednije prenositi u sva - kidašnji život. Sveti nas Pavao u poslanici Korinćanima potiče da svojim životom slavimo Boga živeći svoj kršćanski poziv u skladu s Božjom voljom. Zapravo, naš svakodnevni život trebao bi biti nastavak nedjeljne liturgije.

Drugi vatikanski koncil uči nas da sva naša djela, molitve, pothvati, bračni i obiteljski život, teškoće i problemi, svagdanji rad i odmor, ako se vrše u Duhu, postaju duhovne žrtve ugodne Ocu. Svakome od nas postavlja se pitanje je - smo li pronašli svoga Mesiju, svoga Spasitelja? Ako nismo, ostajemo u trajnom lutanju i traženju.

Nemojmo brzo odustati jer Isusa nisu prepoznali ni njegovi suvremenici. Mi često danas krivimo druge što ne prepoznajemo Mesiju jer su oni ovakvi ili onakvi... Ipak odgovornost je u nama samima. Mi smo zatrpani mnogim manje važnim stvarima koje nam smetaju da prepoznamo Spasitelja, Mesiju.

Apostoli su, čitamo u Ivanovom evanđelju pronašli Mesiju, ostavili sve i slijedili ga. Oni su u njemu prepoznali svoje ostvarenje i svoje ispunjenje. No, upoznavanje Mesije uvijek zahtjeva i odricanje i potpuno predanje njegovom pothvatu. Ne može se prihvatiti Mesiju, a ne prihvaćati njegov put. U tom traženju često nas prijateljska ruka treba dovesti do Mesije, kao što je to učinio Ivan Krstitelj svojim učenicima kad ih je poslao Isusu.

Njihova radoznalost pretvorila se u doživljaj Boga i tu radost apo - stoli nisu mogli zadržati u sebi nego su je širili među sobom i među drugim lju - dima. Molimo da u svijetu bude što više takvih „Krstitelja“ koji će ljude upućivati na pravi put. No, Crkva nam danas želi naglasiti kako je temeljno zvanje svakog čovjeka – biti čovjek.

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Najnovije u rubrici "Promišljanje"

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.